• Članak
  • Komentari 1
  • Share
  • Tweet1

U salonu Kobali izrada šešira je strast koja se nasljeđuje...

Salon šešira ‘Kobali’ je od onih mjesta u Zagrebu koje prkose prolaznosti vremena, a vlasnica tvrdi: Šešir se ne kupuje prema boji i obliku nego prema osobnosti kupca...

Utorak, 09. 7. 2013. u 00:00    Piše: Snježana Babić Višnjić/SuperMila
U salonu Kobali izrada šešira je strast koja se nasljeđuje... Grgur Žučko/Pixsell Nada Kobali izgled šešira ne zamišlja unaprijed

Malo je mjesta za koja se čini da prkose prolaznosti vremena, ali ne da bi ga pokušali zaustaviti, jer je to romantična iluzija, nego da bi ga podredili čovjeku. Jedno je od takvih mjesta salon sa šeširima Nade Kobali, mjesto koje je s vremenom postalo jednim od simbola Zagreba. U taj salon ljudi ulaze i razgledaju polako i jednako polako isprobavaju jer biranje šešira zahtijeva posvećenost. 

- Šešir se ne kupuje samo prema obliku ili boji. On mora odgovarati osobnosti. Pogledajte - govori Nada dok stavlja dugogodišnjoj zaposlenici Štefi na glavu jedno od svojih djela - on se mora stopiti s osobom, s kosom, bojom tena. I onda se prema njemu bira odjeća. Tako se radilo i u doba kad su šeširi bili u središtu modnog svijeta, između dva rata. I prema šeširu se tada birala odjeća, a ne obratno. 

Danas, kad šeširi nisu više tako nezaobilazni ipak imaju svoje poklonike koji su već godinama odani posjetitelji Kobali salona. 

- U posljednje nam vrijeme dolazi više stranaca. Nekad uđu i ljudi koji nisu baš došli kupiti šešir. Samo razgledaju i kad ih pitamo žele li probati, nećkaju se. Ponudimo im nekoliko modela i zna se dogoditi da se zainteresiraju, odaberu nešto i zadovoljno odu, pa nam se čak i vraćaju. Takve nas situacije posebno vesele -  govori Nada koja bez oklijevanja kaže da su šeširi njezin život. 

Iako vam se u prvi mah može učiniti da je to smjela izjava, iz svega što će vam reći o šeširima i tome kako se izrađuju, složit ćete se s njom: - Kitničarstvo, izrada ženskih šešira, zanat je koji se prenosi s koljena na koljeno. On se nasljeđuje. Ne samo da je važno da od malih nogu upijate taj zanat kao što sam ga ja upijala uz baku i majku koja je dio posla obavljala i kod kuće, nego je važno i da naslijedite kalupe. Kao što sam ih ja naslijedila od svoje mame, a ona od svoje. Da, šeširi su strast koju naslijedite - dodaje Nada. 

Dok govori o tome kako se šešir ne šiva nego modelira, pa je najsličniji kiparstvu, rukama u zraku izvodi kretnje prema kojima se može zamisliti postupak u kojem se tuljac filca ili slame najprije namače u posebnu otopinu, a zatim oblikuje na kalupu.

- Osim kad je riječ o narudžbi, nikad ne počinjem oblikovati šešir s idejom o tome kako želim da on izgleda na kraju. Radeći sam posao, dolazite do nekih ideja i oblik se počne pomaljati tijekom oblikovanja, te u hodu odlučujem o tome kao će naposljetku izgledati. Ne radim smišljeno, a kroz cijeli taj postupak izrade uvijek izniknu drukčiji modeli, pa neki na kraju podsjećaju na kapetanku, neki na japanski vojni šešir... 

Da imam pet života mislim da ne bih uspjela izraditi sve modele koji se mogu napraviti - govori nam Nada i ističe kao je zanimljivo da kada iscrpi sve modele koje je u nekom trenutku radila, vrati se jednom starom maminom kalupu, koji zove Katarina, i iz njega uvijek, kao kakvom čarolijom, izađe drukčiji i neponovljiv šešir. Naša najpoznatija kitničarka poučava nas da oblik najviše uvjetuje materijal te da već pod rukom osjeti što bi se s tim materijalom moglo napraviti. 

Očekuje, kaže, da će uskoro, kao uđemo u Europsku uniju, biti lakše nabavljati materijale, jer po njih sada mora putovati u inozemstvo: po filc u Frankfurt, a po slamu u Firencu. Napominje da je kitničarstvo danas mahom sezonski posao: najviše ih se prodaje zimi, iako su ljeti možda još i potrebniji. Ali čini se, smije se Nada, da ljudi teže podnose hladnoću nego sunce. Isto tako su im češće kupci žene, iako imaju i niz stalnih kupaca muškog roda.

- Svaki je šešir priča za sebe, baš kao i ljudi. Traži svoju glavu i postane lijep tek kad je nađe. Zna mi se dogoditi da se zagledam u neki šešir na ulici i da ne prepoznam odmah da je to moje djelo dok mi to osoba koja ga nosi ne kaže. To samo dokazuje da se šeširi stope s osobom koja ga nosi i mijenjaju se s vremenom – govori nam Nada Kobali čije šešire nose mnoge poznate glave, ali ona ističe da nisu važna imena nego osobnosti koje jedine mogu neživom šeširu udahnuti život. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!

Tagovi: salon kobali, kitničarstvo, izrada šešira

Izdvojeni komentari 1 komentara Pogledaj sve komentare
09.07.2013., 15:25

alien12: gosp. Štefica joj zlata vrijedi!

Ne slažeš se? Komentiraj!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.

Budite naš čitatelj reporter Obrazac
telefon: 01/24-24-242 e-mail: reporter@24sata.hr Sve priče objavljene u tiskanom izdanju nagrađujemo sa 100 do 1000 kuna. Šaljite i na MMS: 099/224-2424, SMS 662024 (1,24 kn za sve operatere).

Zatvori / Otvori toolbar
24shop