Muškarac bez žene je isto što i ručak bez mesa u Ministarstvu

 Što bi muškarac bez žene? Ništa. Mogao bi otići u lokalnu birtiju, popit' par piva u miru, žustro raspravljati kao prvi potpredsjednik vlade s noviranima  Mogao bi tako čovjek bez žena uživati u utakmicama HNL-a, od kojih je zanimljivije gledanje snimke plivanja planktona u vodama na rogu Afrike.

Mogao bi čovjek i cijeli dan tražiti savršenu (ne ženu) nego kombinaciju parova na listiću lokalne kladionice u kojoj bi radio neki brko umjesto nekog lijepog djevočurka. Da nema žene, muškarac bi imao miran život kao Damir Kajin u povlaštenoj mirovini. A onda bi mu taj život postao dosadan, neispunjen. Kombinacije na kladoničarskom listiću uglavnom bi bile nedobitne, kao  sve vladine kombinacije oko nadzornih odbora  u državnim ustanovama.

Muškarac bez žene čamio bi sam i bio bi kao Arsen Bauk bez naknade za odvojeni život. Smišljao bi bračke petke. Život bi mu postao dosadan poput izjava Mate Granića. Postao bi bezmesni ponedjeljak u kantini Ministarstva zaštite okoliša. Bio bi kao list kupusa umjesto koze na državnom grbu. Bez žena bili bismo kao HNS i HDZ bez afera, kao Sanader bez Bukovca. Bez žena bili bismo rastrošni kao Rastrošna Obrva - Stipe Mesić s državnim novcem, kao predsjednik Ivo Jospiović - skladali bismo skladbe koje nitko ne bi slušao ali bismo naplaćivali autorska prava za neslušanje.

Bez žene, mozak Hrvata radio bi brzo kao hrvatsko pravosuđe, bio bi razborit kao prodaja nacionalnog blaga, vrijedan kao kuna spram švicarca ili eura, štedljiv kao HAC kad boji tunele. Bili bismo istančana ponašanja kao Radimir Čačić,

Bez žena bili bismo zamjetni kao hrvatski glas u Europskom parlamentu.

Drage žene, većina nas nismo kao oni, baš zbog vas i zato Vam hvala.