Imali loš predosjećaj: 'Taj brod nikada neće stići u New York'

Poznato je da se nakon svake velike katastrofe uvijek jave oni koji su "predvidjeli" da će se tako nešto dogoditi. Ali u slučaju Titanica taj je fenomen praznovjerja i "zle kobi" izuzetno naglašen. 

Puno prije no što se uopće pojavila ideja o gradnji Titanica, američki pisac i časnik trgovačke mornarice Morgan Robertson napisao je roman Futility (Uzaludnost), poznat i pod naslovom The Wreck of the Titan (Olupina Titana).

U svojoj knjizi, čak 14 godina prije stvarne tragedije, Robertson opisuje najveći i najmoderniji "nepotopivi" brod koji sredinom travnja kreće na svoju prvu plovidbu preko Atlantika, želeći srušiti brzinski rekord. Brod udara u santu leda i tone. Način i mjesto sudara, kapacitet, broj putnika, dimenzije broda, maksimalna brzina, tonaža, broj čamaca za spašavanje - sve se to sablasno podudara s još neizgrađenim Titanicom. Da podudarnost bude veća Robertsonov fiktivni brod zvao se - Titan! Iako je još živio u vrijeme katastrofe, nikada nije objasnio nevjerojatnu sličnost stvarnih događaja s njegovom novelom.

Na početku gradnje broda u irskom Belfastu, nekolicina radnika katolika prepoznala je loš predznak. Broj narudžbe za Titanic bio je 3909 04, a neki su ga smatrali nesretnim jer je reflektiran u ogledalu i rukom napisan sličio natpisu "NO POPE" (bez pape) te su vjerovali da brod nema božji blagoslov.

Zanimljivo je i da je horoskop za one rođene 31. svibnja 1911. u 12.15 sati (datum i sat porinuća Titanica u more) na koordinatama 54°36'N,5°56'W (koordinate Belfasta) predvidio nesreću na putu, tugu i gubitak bliskih ljudi.

Neposredno prije prvog putovanja Titanica nevjerojatno puno ljudi imalo je "predosjećaj" da će se nešto loše dogoditi. Tako su primjerice čuveni milijunaš George W. Vanderbilt i njegova supruga Edith, na nagovor punice koja je imala predosjećaj, u zadnji čas otkazali putovanje. Prtljagu i slugu Fredericka Wheelera nisu stigli vratiti. Wheeler je potonuo s brodom.

E.W. Bill i njegova supruga također su otkazali put, nakon što je gospođa Bill sanjala katastrofu. Putovali su brodom Celtic.

Nesreću je "predvidjela" i jedna žena iz Nebraske koja je svom suprugu poslala telegram da ne putuje Titanicom. On ju je poslušao i stornirao rezervaciju.

Sin jednog poginulog člana posade poslije se prisjetio kako je ispraćao oca u Southamptonu:

- Kada se Titanica odmicao od pristaništa majka je počela plakati. Nakon što sam ju pitao zašto plače, odgovorila je: "Taj brod nikada neće stići u New York".

Emma Bucknell iz Philadelphije se prije ukrcavanja u Titanic povjerila suputnici Margaret Molly Brown: "Strašno se plašim poći na ovaj brod. Sigurna sam da će se nešto dogoditi". Čak i nakon što se ukrcala, na nagovor prijateljice, rekla joj je: "Taj brod je proklet. Znam to". Obje su žene preživjele tragediju. 

Zanimljivo je i pretkazanje Blanche Marshall s otoka Wight. Ona je s prijateljima i obitelji promatrala kako Titanic prolazi pored otoka. U jednom trenutku je, ničim izazvana, rekla: "Taj će brod potonuti prije no što stigne u Ameriku". Okupljeni su se zgrozili te je podsjetili kako je Titanic "nepotopljiv". Ona im na to odgovorila: "Ja vidim stotine ljudi koji se u ledenoj vodi bore za život. Zar ste vi toliko slijepi pa to ne vidite? Zar ćete ih ostaviti da se utope?"... Ista je žena tri godine poslije predvidjela potapanje Lusitanije.

Izvor: Slobodan Novković, Titanic: Hrvati u katastrofi stoljeća