The Entity je inspiriran pričom žene koju su proganjali duhovi

U našem najnovijem specijalu pobrojali smo deset najpoznatijih horor filmova koji su dijelom inspirirani stvarnim događajima. Istražili smo što još o tim pričama treba znati, odnosno što su nam redatelji i scenaristi 'zaboravili' reći.

Entitet

Horor The Entity iz 1982. godine, snimljen prema noveli Franka De Felitte, toliko je dojmio Martina Scorsesea da ga je uvrstio među njemu najdraže filmove u žanru.

The Entity govori o strahotama jedne majke, u filmu Carle Moran, koju u vlastitoj kući progoni, fizički zlostavljaju i siluju nadnaravni entiteti.

Tijekom filma otkrivamo da je gospođa Moran imala traumatičnu prošlost, pa autor gledatelju daje na razmišljanje - ima li Moran problema s paranormalnim ili je u pitanju ipak psihički poremećaj jer je kao adolescent između ostalog doista bila silovana i fizički zlostavljana.

Ipak, kako radnja ide prema kraju, pojavljuju se svjedoci tog užasa u njezinom domu, pa iz priče nestaje dvojba o čemu je riječ.

Film završava tako što Moran bježi s obitelji iz kuće, međutim prijeđenim kilometrima unatoč, zadnja rečenica kaže da je se paranormalnih fenomena nikada nije riješila, ali da više nikad nije bila silovana.

Među najintrigantnijim paranormalnim slučajevima

Premda to široj javnosti nije poznato, stvarni slučaj Doris Bither (u filmu Carla Moran) i dan danas je jedan od najpoznatijih u povijesti paranormalne zajednice.

Istragu su vodili doktor Barry Tarf i njegov suradnik Kerry Gaynor, koji su potkraj kolovoza 1974. godine Bither sasvim slučajno upoznali u jednoj knjižari u Culver Cityju, Kalifornija.

Majka troje sinova i kćeri ih je tada pozvala u svoj 'ukleti dom', te su od nje doznali upravo ono što je kasnije prikazano u filmu, da je nepoznati entiteti fizički zlostavljaju i siluju.

Tarf i Gaynor su isprva bili skeptični prema njezinim tvrdnjama, međutim njihov je interes počeo rasti kada su za zagonetne prikaze čuli i od ljudi koji nisu bili povezani s obitelji.

Sinovi su istraživače uvjeravali da su duhove viđali gotovo svakodnevno, a jedan je od njih posvjedočio  da je i sam stradao kada je majku pokušao obraniti uslijed napada.

Sama Bither je ispričala da bi je dva niža entiteta držala dok bi je treći silovao, pa istraživačima otkrila da je riječ o duhovima muškaraca podrijetlom iz Azije.

Odlučni da to i zabilježe, Tarf i Gaynor su postavili kamere te su Doris Bither nagovorili da počne dozivati svoje napadače.

Sudeći prema njihovom izvještaju, uskoro se u kutu sobe ispred tridesetak svjedoka u zelenkastoj magli počeo formirati torzo muškarca, ali nažalost gotovo ništa od toga nije izašlo na filmu.

Kao možebitni dokaz je ostala tek jedna fotografija (vidi u galeriji), a na kojoj iznad njezine glave vidi trag nekakve energije.

Da li se njezina energija manifestirala kao poltergeist?

Zanimljivo, unatoč tom šokantnom prizoru, Tarf i Gaynor nisu objeručke prihvatili tumačenje da su za muke Bither krivi duhovi i/li demoni, već su istragu proširili i na – nju!

Zahvaljujući novim detaljima koje su o Bither otkrivali, postavili su teoriju da se možda upravo njezino psihičko stanje i njezina energija manifestiraju kao poltergeist (nasilan duh).

Naime, istraživači su doznali da su Bither u mladost zlostavljali njezini roditelji, a kasnije i njezini partneri, te su primijetili da njezini sinovi (tada su imali 10, 13 i 16 godina) gaje mračne emocije prema majci.

Bither je demone u svojoj glavi pokušavala 'ugasiti' alkoholom, lijekovima i drogama, te su uočili i to da oko nje paranormalnih aktivnosti nema kada je posve trijezna.

Ipak, Tarf i Gaynor nisu u potpunosti odbacili mogućnost da su se nadnaravni entiteti vezali u nju (ne i uz spornu kuću), pa je tako i danas na internetskoj stranici Barryja Tarfa vidljivo da nije 100% siguran što se zapravo zbivalo s junakinjom priče.

Savršen katalizator za entitete

Tarf u osvrtu promišlja o mogućnosti da čovjek može podsvjesno generirati takvu vrstu psihokinetičkih događaja, ali i priznaje kako osobno vjeruje da su Bither ipak napadala ta bića jer je zbog svog psihičkog stanja bila za takvo što savršen katalizator.

- Prema mom stručnom mišljenju, Bither nije bila žrtva spektrofilije (seksualni odnos s duhom), već je bila žrtva vrlo uznemirujućih ispada poltergeista - piše Tarf, te u zaključku silno žali što Bither više nije živa.

Doris Bither je umrla 1999. u 58. godini od zatajenja pluća i doista je šteta što njezine aktivnosti u mozgu nisu zabilježene pomoću današnje tehnologije jer bi nam rezultati možda dali odgovor na pitanje koje je suština slučaja:

Muče li nas to doista demoni iz nekih drugih dimenzija ili je naš mozak u stanju pod određenim okolnostima na takav način projicirati vlastite?