S vremena na vrijeme postoji potreba predstaviti i nove ljude, i to me rukovodilo da prije nekoliko dana ugostim anonimnog knjigovođu. Jesam se zeznuo, jesam...
Nema tu puno filozofije. Pozvao sam u goste čovjeka koji se lažno predstavio. On tvrdi da smo ga mi krivo razumjeli i tu staje priča. Nema nikakve pozadine, urote, zavjere ili želje da se bilo koga ismije. Zaribali smo u pripremi emisije, ponajprije ja, i to je to.
A evo o čemu se radi: u nedjelju mi je gost bio Darko Mihajlović, čovjek koji sebe voli nazivati knjigovođom, a kojeg sam u najavi emisije predstavio kao ekonomista. Čovjek i jest ekonomist, međutim nema 4 doktorske disertacije kako smo spomenuli u uvodnom prilogu. Disertacije nismo provjeravali i tu sam naletio na minu. S vremena na vrijeme postoji potreba u ovom poslu predstaviti i nove ljude, i to me rukovodilo da prije nekoliko dana ugostim anonimnog knjigovođu. Jesam se zeznuo, jesam. Trebam li snositi odgovornost, trebam.
Razumijem krivnju, ali ne i sladostrašće mojih frendova
Ali tu sad ide zanimljiviji dio priče. Moji prijatelji, moji vrli prijatelji ljubitelji društvenih mreža, koji jedva dočekaše trenutak da im se prijatelj “uvalio” pa sladostrasno krenuše u lajkanje njegove nevolje, jer, brate, kakva korist od toga da ti je frend u govnima, a ti se time ne možeš pohvaliti gomili. I onda gomila krene gadit Stankovića, a ti si sve pokrenuo i nekako uživaš i toplo ti je i faca si, jest faca si, jer imaš 2000 Facebook istomišljenika koji te vole i čiji život oplemenjuješ.
Dakle, da skratim. Ne razumijem Facebook, ne razumijem potrebu sebi bliskih osoba da se diraju po intimnim dijelovima tijela dok im gomila ushićeno kliče, mogli su me nazvat, ono, klasično, telefonom, mogli smo se nać i dogovorit oko ručnog rada. Pa znam i ja neke vještine, radim na sebi i kad sam već pomogao mnogima, zašto ne bih i frendovima. Ćelava glava zavarava. U duši sam nježan tip.
