Heroin protiv kašlja, kokain za zubobolju, živom protiv sifilisa

Elektrošokovi i lobotomija za homoseksualce, heroin za liječenje kašlja, upotreba žive za liječenje sifilisa - sve su to bili preporučene metode za liječenje bolesti...

Coca-Cola kao lijek

Ovo piće je prvi put, 1886. godine napravio liječnik, veteran američkog građanskog rata John Pemberton te ga izbacio na tržište kao 'medicinsku formulu'. Želio je napraviti lijek za glavobolju, a ubrzo se počelo misliti da liječi i probleme s impotencijom te ovisnost o morfiju. Lijek je prodavao po 5 centi, a kao jedan od sastojaka je bio i kokain. Lijek je ubrzo postao jako popularan zbog efekta kokaina i kofeina koje je sadržavao, a osim za glavobolju i liječenje impotencije koristio se i za malaksalost, nedostatak volje, slabost, želučane probleme. Pacijenti su se osjećali jačim i poletnijim.

No 1903. godine kokain su morali izbaciti iz sastojaka, ali su pojačali prisustvo kofeina koji je također stimulator ali nije zabranjen .

Kokain liječi sve

Kokain je smatran čudesnim i revolucionarnim lijekom krajem 19 stoljeća, a koristio se čak i za liječenje dječje zubobolje. Veliki pobornik ovog lijeka bio je i Sigmund Freud koji je bio oduševljen jer je kokain po njemu fantastično liječio depresiju i nemoć. Pojavili su se vrlo brzo mnogi lijekovi koji su sadržavali kokain. Osim Freuda kokain su promovirali Thomas Edison, kraljica Viktorija i papa Lav XIII, a prodavao se gotovo svugdje: u pićima, melemima, cigaretama, čokoladi, čak i u margarinu. Svaka boca tada poznatog crvenog vina “Vin Mariani” sadržala je 200 ml ove droge.

No korisnici su uskoro primijetili i posljedice korištenja omiljenog lijeka kao što su poremećene navike spavanja, halucinacije, depresija nakon prestajanja...

Heroin kao lijek protiv kašlja

Heroin se počeo prodavati 1898. godine kao legalan i bezopasan lijek. Proizvodila je farmaceutska kuća Bayer.
Pripisivali su ga liječnici za liječenje kašlja, prehlade te za umanjivanje boli. No samo godinu nakon što je pušten u prodaju, shvatilo se da taj lijek i nije tako bezopasan. Ljudi su postali tolerantni na njega, a ubrzo su se pojavili i prvi slučajevi teške ovisnosti. Bayer je 1913. zaustavio proizvodnju heroina.

Živa protiv sifilisa

Živa, koja može biti opasan kemijski element za čovjeka, korištena je za liječenje sifilisa sve do početka 20. stoljeća, ali i za mnoštvo drugih bolesti. Nuspojave takvih tretmana uključivale su ispadanje zubiju, nastanak čireva, neurološka oštećenja te u nekim slučajevima i smrt.

Mozart je navodno koristio živu koja je trebala izliječiti njegov sifilis. Kad je umro imao je tek 35 godina. Za skladatelja Ludwiga van Beethovena se smatra da je umro uslijed trovanja teškim metalima, uključujući živu. Kad su Napoleonu napravili analizu kose pronađena je visoka (smrtonosna) razina žive, olova i arsena. Američki predsjednik Abraham Lincoln imao je nagle promjene raspoloženja i nesanicu upravo zbog ‘plavog lijeka’ koji je koristio, odnosno zbog žive. A engleski kralj George III pred kraj života se jako mučio. Potpuno slijep i u strašnim bolovima od reumatizma, polako je izgubio i vid a mnogi  vjeruju da je i on koristio upravo živu za liječenje.

Umirujući sirup

'Umirujući sirup gospođe Winslow' počeo je sa prodajom 1849. godine. Sadržavao je popularnu formulu koja je trebala pomagati u procesu rasta zubiju kod djece i ublažiti im bolove. No, sastojci tog umirujućeg sredstva bili su alkohol i morfijev sulfat. Jedna majka je napisala za The New York Times: “učinak na sina bio je poput čarolije, on je ubrzo otišao na spavanje, a bol i nervoza su nestali.” Tek 1911. godine American Medical Association je osudio sirup kao “ubojicu djece”, a sirup je povučen s tržišta tridesetih godina prošlog stoljeća.

Lobotomijom se liječio homoseksualizam

Prva lobotomija izvedena je 1936. godine u SAD-u. Procedura u kojoj su se mentalno bolesnom pacijentu gurale igle u glavu i s njima 'rovalo' po mozgu odavno je zabranjena, ali se tada smatralo da ova radikalna metoda liječi razne poremećaje ,a među njima i homoseksualnost. Osim lobotomiziranja homoseksualce su tada liječili i elektrošokovima. Portugalski neurolog zaslužan za tu "genijalnu metodu" čak je 1949. dobio Nobelovu nagradu za medicinu.

Pedesetih godina lobotomija je počela polako gubiti na popularnosti, a do 1970. zabranjena je u većini zemalja.

Liječenje LSD-em

Znanstvenici su istraživali učinak LSD-a pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća te objavili brojne kliničke testove koji su uključivali ogromnu brojku od više od 40 tisuća pacijenata. Smatrali su da se LSD-om mogu liječiti mentalni poremećaji i bolesti.  Kad je 1970. godine izišao  Zakon o kontroli tvari ova psihodelična droga ipak je zabranjena za korištenje u medicinske svrhe.