'Ja sam spasitelj. Žao mi je što sam uspio ubiti samo 77 ljudi'

Anders Behring Breivik (37) je 22. srpnja 2011. godine ubio osam ljudi detonacijom kombija u Oslu, a onda još 69 na otoku Utoya. U kolovozu naredne godine dobio je 21 godinu zatvora koliko je maksimalna kazna zatvora u Norveškoj. 

Oko 15.30 sati u centru Osla, nedaleko od zgrade vlade odjeknula je jaka eksplozija koja je napravila veliku materijalnu štetu na zgradi. Oštećena je i ured premijera Jensa Stoltenberga. Uslijed jačine eksplozije oštećene su i zgrade udaljene pet blokova. Mediji su izvijestili da na ulicama oko zgrade vlade ima mnogo polomljenog stakla i ozlijeđeni ljudi leže u krvi. Ukupno je poginulo osmero ljudi, dok ih je 30 ranjeno.

U eksploziji je uništena većina prozora na zgradi vlade, uključujući i okolne zgrade ministarstava, dok je u zgradi ministarstva nafte buknuo požar. Nakon eksplozije, područje oko zgrade vlade je potpuno zatvoreno, dok je policija krenula u potragu za eksplozivnim napravama. 

Nakon eksplozije, u gradu su uvedene stroge mjere sigurnosti, a centar grada je potpuno blokiran za automobile i pješake. Teško naoružani vojnici su raspoređeni oko najznačajnijih državnih institucija, dok su neke zgrade i trgovački centri evakuirani zbog sumnje o postavljenim bombama. 

Napad na Utoyi

Jorgen Benone, jedan od preživjelih napada na otoku Utoya ispričao je novinarima kako je skupina taman razgovarala o bombaškom napadu u Oslu kada su ljudi počeli paničariti i bježati. 

- Ljudi su se počeli pitati što se događa. Tada su shvatili da netko puca na skupinu. Mladi su počeli skakati kroz prozore, trčati u svim smjerovima. Nastao je totalni kaos. Skakali su u vodu i pokušavali preplivati na drugu stranu - ispričao je Benone. Rekao je kako se on skrivao iza stijene i šutio.

- Mislio sam da je najbolje da se nigdje ne mičem. Vidio sam ga na dvadesetak metara od mene, bojao sam se za život. Ugledao sam neke brodove, ali nisam bio siguran mogu li im vjerovati - dodao je.

Breivik se na otoku Utoya obukao u policajca kako bi privukao što više mladih ljudi koji su se tamo okupili na sastanku Laburističke stranke.

Kada su se približili počeo je na njih pucati iz automatskog oružja. Ubio je 69 ljudi i ozlijedio ih je još 110. Sat je vremena, slušajući glazbu iz “Gospodara prstenova”, hodao po otočiću i ubijao. Krikove nije čuo, između ostalog jer je i sam vrištao: “Danas ćete umrijeti, marksisti!”. Najmlađa žrtva imala je 14 godina. Milost je pokazao samo prema dječaku (11) kojem je ubio oca i koji je ustao i rekao mu: “Premali sam da umrem”.

Nakon što je tim specijalaca stigao na otok, Breivik se predao bez otpora. Zločin je planirao devet godina. Šest sati prije pokolja na YouTubeu je objavio propagandni film, a ostavio je i manifest od 1516 stranica u kojem objašnjava plan i ideju da "do 2083. godine Europa opet bude etnički čista". Objasnio je da je član templarske organizacije koja se bori za “bijelu dobrobit” te da mnogim obiteljima, socijalistima i multikulturalnima mora nanijeti bol tako da ubije njihovu djecu kako bi obranio norveški način života. On je tvrdio da je spasitelj, koji će pokrenuti rat, da bi za 70 godina Europa opet mogla mirno disati.

Breivika presuda nije previše dirnula - prilikom izricanja se smiješio te se "svim militantnim nacionalistima" ispričao što u napadima nije ubio još više ljudi.

Breivik ima djevojku?

Medijima se u kolovozu 2015. godine javila Madeleine (27) iz Švedske koja tvrdi da je Breivikova djevojka. Rekla je i da će ga čekati koliko god treba da bi bili zajedno. Tvrdi i da joj Breivik iz zatvora šalje pisma u kojima joj piše da je lijepa. Par se, tvrdi Šveđanka upoznao 2007. na internetu. 

- Činilo mi se da se ja sviđam njemu, a on se sviđao meni. Za nekoliko tjedana to je postalo nešto dublje. Razmijenili smo fotografije i 2009. smo se dogovorili da ćemo se naći u Karlstadtu - rekla je Madeleine. No budući da je patila od kronične sramežljivosti i imala je vrlo nisko samopouzdanje, sastanak je otkazan.

Breivik joj se javio u listopadu 2009. i tada joj je rekao kako nije dobro vrijeme da počnu vezu. 

- Rekao je da se ne može emocionalno vezati i da nije dobro vrijeme za to - tvrdi Madeleine. Pisala mu je, ali joj nije odgovorio. Sljedeći put kada je nešto čula o Breiviku bilo je to 2011. kada je izveo napade.

- Kada se pojavila informacija o bombi u Oslu svi smo mislili da je riječ o džihadistima. No kada sam vidjela da je riječ o Breiviku, šokirala sam se. To nije bio Breivik kojeg ja poznajem. Nikad mi se nije činio kao nasilna osoba. Podržao me kada sam se prijavila za svoj prvi posao. Uvijek me nasmijavao i ohrabrivao - rekla je  Madeleine i dodala kako želi da Breivika puste iz zatvora i da žive zajedno u kući u šumi i da imaju djecu.