Liječnica velikog srca je otišla u Afriku operirati siromašne

Kada bakterije inficiraju usnu šupljinu i počnu je “jesti”, najobičniji tretman antibioticima izliječio bi infekciju. No mnogim stanovnicima Etiopije antibiotici su nedostupni, pa takve infekcije završe teškim deformacijama lica.

Zbog takvih ljudi, ali i onih kojima su lica izgrizle hijene, koji imaju tumore glave i vrata, defekte lica zbog lajšmanijaze (bolesti koju uzrokuju paraziti) te razna druga ozbiljna stanja, dr. Lara Stanić, specijalistica otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata iz Županijske bolnice Čakovec, uzela je prije godinu dana godišnji te se uputila u Etiopiju.

Pridružila se u Adis Abbebi medicinskom timu britanske humanitarne organizacije Facing Africa NOMA koja je osnovana 1998. radi liječenja posljedica nome. Upravo smo nomu spomenuli na početku - tešku gangrenu lica koju uzrokuje bakterija. Bolest potpuno nepoznata u zapadnom svijetu gdje su ljudi dobro uhranjeni i gdje su antibiotici posve normalna pojava. Etiopljani, gladni, siromašni i obespravljeni, nemaju medicinsku skrb, čak niti onu najosnovniju. Dobit će je samo onaj tko ima novca, a većina Etiopljana novac nema.

- Medicinska pomoć kakvu mi poznajemo dostupna je samo malom broju Etiopljana. Brzo se pročulo da je kod organizacije Facing Africa NOMA liječenje besplatno, pa se, osim pacijenata s nomom, javilo i mnogo onih sa drugim bolestima i deformitetima - prisjeća se dr. Stanić kojoj je ovo iskustvo posve promijenilo život i dotadašnje poglede na svijet.

U deset dana medicinski je tim operirao 34 pacijenta. Među njima, primjerice, i dječaka Abela (4) kojeg je napala hijena. Zgrabila ga je u dvorištu ispred kuće. Njegova majka u očaju je uhvatila dječaka za noge pokušavši ga spasiti, a hijena ga je vukla za glavu. Na kraju mu je otrgnula veći dio vilice. Kao i većina Etiopljana, i Abelovi roditelji su sirotinja kojima je medicinska pomoć nedostupna. Dr. Stanić priznaje kako se bojala da će suviše emotivno reagirati kad vidi tako teško unakaženo dijete.

- Nekoliko trenutaka nakon susreta s Abelom dojam mi se promijenio. Dječaka sam zatekla u vrtu stacionara, na nogama, živahnog i razigranog. Pogled na dijelove lica koji nedostaju spontano se pomaknuo na njegove lijepe oči, a u prvi plan je došla njegova druželjubivost - prisjeća se ova humana liječnica. Operacija Abelovog lica trajala je 13 sati. Rekonstruirali su mu vilicu te je počeo jesti bez sonde i ponovno govoriti. I mnogim drugim pacijentima dr. Stanić i ostatak tima vratili su nadu, a zauzvrat su dobili beskrajnu količinu ljubavi i zahvalnosti. Ti se ljudi, kaže dr. Stanić, smiješe i vole život i kad im je najteže. A kad te nauče tomu, to je jedna od najljepših stvari koju možeš dobiti, zaključuje liječnica koja se uskoro sprema na novu humanitarnu misiju u Afriku.

Pomoć kakvu im država ne pruža

Medicinska skrb, koja je nama posve normalna, nedostupna je većini od 90 milijuna Etiopljana jer za nju nemaju novca

Noma uništi mnoge ljude

Infekcija: Bakterija ljudima pojede usnu šupljinu i lice jer zbog siromaštva ne mogu do običnih antibiotika. Medicinska pomoć dostupna je malobrojnima.

Potrebe velike, a skrbi nema

Druženje: Dr. Stanić s pacijenticom na odjelu stacionara, u zemlji od 90 milijuna ljudi koja, navodno, ima samo 12 plastičnih kirurga. I to za one odabrane.

Prepušteni su sami sebi

Tužno: Ovaj dječak ima oblik vaskularnog tumora koji mu je posve deformirao lice. Bez liječnika sa zapada nitko mu u matičnoj zemlji ne bi pružio skrb.