'Dijete koje nije prihvaćeno u obitelji teško razvija empatiju'

O nasilju među djecom u studiju 24 sata novinarka Jasmina Sarić Čedić razgovarat će s prof. dr. sc. Gordanom Buljan Flander, ravnateljicom Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba. Povod za ovaj razgovor je priča o dječaku iz Bjelovara koji već godinu dana sustavno zlostavlja svoje vršnjake i prijeti im smrću.

- Puno škola misli da će biti dobra škola ako kažu: 'kod nas nema nasilja'. Podaci pokazuju da je svako četvrto dijete doživjelo nasilje u školi. Zrela škola je ona koja kaže: 'da, kod nas ima nasilja, i mi ćemo reagirati'. Time pokazujemo da smo realni i da nešto radimo da preveniramo - kazala je Gordana Buljan Flander.

- Zašto djeca postaju nasilna je zaista važno pitanje jer kad znamo zašto, i ako pratimo tu djecu, možemo na vrijeme intervenirati. Istraživanja su pokazala da djeca koja rastu u nasilnim obiteljima imaju puno više rizika da i sami postanu nasilni, djeca koja nisu prihvaćena u svojoj obitelji, ako ne osjeća da ga se vidi i doživljava, tražit će način, a ovo je najbrži način. Obitelj je najvažnija. Temelji ličnosti se stvaraju u prve tri godine, kakav odnos imamo prema roditeljima tako ćemo se kasnije ponašati u životu. Važna je i sredina, vrtić, škola, crtići koje gledaju... Nitko se ne može izuzeti od odgovornosti - kaže Buljan Flander.

Kako roditelji mogu prepoznati da je dijete žrtva?

- Ako primijete da se dijete povlači, ne druži s prijateljima, ako ga bole glava ili trbuh, mijenja put prema školi, dođe kući gladno, a dobilo je za sendvič.. treba promatrati i ako vide promjene treba reagirati. Ono što napravimo do 12 godine je najbitnije, ako nemamo bliskost koju smo dotad uspostavili onda dijete neće ništa reći.

- Posljedice mogu biti jako teške. Djetetu u pubertetu je važno što vršnjaci misle, a privrženost roditeljima postaje manje bitna. Ako dijete nije prihvaćeno u grupi, ono počinje misliti da s njime nešto nije u redu. Počinje se javljati sram, jedna grozna emocija, loša slika o sebi, koja rezultira i manjkom samopouzdanja.

- Najvažnije je da dijete ne ostavimo samo i kažemo to je obična dječja igra. Važno je potaknuti centre za socijalnu skrb i škole da surađuju jer jedino tako možemo zaštititi djecu. Centar je taj koji može ući u obitelj, i djeteta koji je žrtva i djeteta koje je nasilnik, i tom djetetu treba pomoć - kaže Buljan Flander.

- I nasilna djeca imaju problem ako se tako ponašaju. Jako je važno ući u obitelj i vidjeti što se događa. Imamo dobre rezultate kad radimo s takvom djecom.

- Djeca u toj dobi razmišljaju ovdje i sada. Oni ne razmišljaju što će biti za pet godina. Na taj način s tom djecom i treba raditi, oni često nisu svjesni posljedica. Ako ne dobije roditeljsku brigu, dijete će teško razviti empatiju. Dijete koje ima empatiju stat će kad vidi da nanosi drugom djetetu bol. Naš je zadatak da na vrijeme reagiramo.

- Ako vidite da je dijete agresivnije, potražite pomoć. Djetetu se može pomoći i u adolescentskoj dobi.

- Djeca ako ne dobiju u obitelji osjećaj privrženosti, a kasnije i u školi, ona su izgubljena. Djeca ne vide izlaz. U Hrvatskoj premalo radimo na prevenciji. Godinama govorim da mi previše štedimo na djeci. Nekada smo imali puno više programa za prevenciju suicida.