Na suđenju zamjenik Dražena Slavice izjavio je da su kanaderi s Kornata poslani u Vodice na gašenje požara. Draženu Slavici se opet sudi za kornatsku tragediju
Ni nakon devet godina ne zna se zašto su išli na Kornate
Nakon prve dojave nismo znali nikakve detalje o požaru na Kornatima, ni koliko je velik, koliko se brzo širi i što je ugroženo.
Izjavio je to u utorak zapovjednik JVP-a Šibenik Volimir Milošević na ponovljenom suđenju za kornatsku tragediju na Županijskom sudu u Zadru. Milošević je 2007., kad se tragedija u kojoj je poginulo 12 vatrogasaca dogodila, bio zamjenik optuženog Dražena Slavice. Slavica je tada bio zapovjednik šibenske postrojbe.
Žrtve kornatske tragedije su Tomislav Crvelin (23), Ante Juričev-Mikulin (23), Karlo Ševerdija (18), Josip Lučić (19), Marinko Knežević (52), Gabrijel Skočić (19), Hrvoje Strikoman (19), Ante Crvelin (24), Ivica Crvelin (52), Ivan Marinović (37), Marko Stančić (17) i Dino Klarić (33).
- Nešto detaljnije sam saznao od pilota kanadera koji je s Kornata došao gasiti požar kraj Vodica. Pilot mi je rekao da je većina otoka u plamenu i da treba poslati dodatne snage, a te sam informacije proslijedio Slavici.
Rekao mi je da kanader koji je došao na gašenje maksimalno brzo iskoristimo i da ga vratimo nazad na Kornate, što sam i učinio nakon što je bacio još nekoliko vodenih bombi - svjedočio je Milošević. Na sudsko pitanje čija je bila obveza pratiti jesu li kruške s vodom isporučene na Kornate, Milošević je rekao da tu obvezu na neki način kontrolira sam zapovjednik na požarištu. Odvjetnik Čedo Prodanović, koji brani optuženog Slavicu, pitao je da li je Slavičina obveza bila pratiti da se njegove zapovijedi poštuju nakon što ih je izdao. Milošević je rekao kako je to obveza pratiti, ali da je u vatrogasnom poslu u praksi nemoguće provjeravati svako izvršenje zapovijedi.
Otac stradalog vatrogasca Dina, Josip Klarić, prigovorio je svjedoku što na pitanja često ne zna odgovor ili se ne sjeća. Rekao je da na neka pitanja odgovara pogrešno te je rekao da će protiv Miloševića, ali i nekih drugih svjedoka koji su, po njegovu mišljenju, davali lažne iskaze podnijeti kaznene prijave. Novim sudskim vijećem predsjedava sudac Boris Radman koji slovi za strogog suca koji se čvrsto drži i pravila ponašanja u sudnici. Kod njega nema kašnjenja ni izlazaka iz sudnice, na raspravi mora biti grobna tišina, a ne smije se ni žvakati žvakaća guma. Zbog toga je i opomenuo optuženog Slavicu, kao i mnoge ranije, tražeći od njega da baci žvakaću gumu, što je ovaj odmah i učinio ispričavši se. Prvo suđenje počelo je krajem 2010. u Šibeniku, a potom je prebačeno u Zadar. Sudskim vijećem predsjedavao je Boris Babić, današnji predsjednik Županijskog suda u Zadru. Sama optužnica ispisana je na 60 stranica, a spis ima više od 6000 stranica. Tri godine od početka prvog suđenja, 2013., donesena je presuda, i to oslobađajuća. Vrhovni sud, koji je presudu Županijskog suda mogao potvrditi, preinačiti ili vratiti na ponovljeno suđenje, učinio je ovo posljednje.
Sve je u ponedjeljak počelo ispočetka jer je počinjena proceduralna pogreška - umjesto petero sudaca u sudskom vijeću sjedila su samo tri. Prvog dana suđenja ispitani su svjedoci tragedije - Joško Klarić, otac poginulog Dina Klarića, jedini preživjeli vatrogasac Frane Lučić i još neki. On je rekao da je najprije osjetio strašnu toplinu, nakon čega je, nasreću, spustio vizir kacige. Nakon toga čuo je huk, a tek tada vidio vatru koja je do njega stigla za desetak sekundi. Suđenje se nastavlja danas saslušavanjem novih svjedoka.