One vladaju Hrvatskom: Bore se za svoje gradove kao lavice

Ivana Marković (39) pet je godina na čelu Supetra na Braču. Iako se donedavno uopće nije vidjela u politici, danas je jedna od najuspješnijih lokalnih političarki u zemlji. 

Dodajmo da u tom gradu i druge važne funkcije obnašaju žene. U Gradskom vijeću predsjednica je Danijela Kirigin, a tamo sjedi i pet vijećnica od njih ukupno 13. I na čelu komunalne tvrtke Grad je Ivanina kolegica Marijana Šemanović, a na čelu policije je Katica Jelinčić. U Supetru žene su i ravnateljice vrtića, osnovne te srednje škole, vode knjižnicu, Centar za kulturu, Udruženje obrtnika, pa i glavnu riječ na sudu kao sutkinje.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:06

Video: Ivica Galovic/PIXSELL

Supetar na Braču - Povlače novac iz EU fondova, rađa se više djece...

- Sve su to moje drage kolegice koje preuzimaju odgovornost te se bore za napredak i razvoj grada. Žene se itekako moraju uključiti u politiku, smatram da su one konkretnije od muškaraca i puno bolje rješavaju probleme od muških kolega. U politiku sam ušla jer sam u komunalnom društvu vidjela da svari u gradu ne funkcioniraju te sam željela dati doprinos promjenama. Nisam ni slutila da ću postati prva gradonačelnica u povijesti Brača – istaknula je Marković. Rođena je 1979. godine, udana i majka jednog djeteta. Danas s pet godina odmaka i u drugome mandatu, iza nje je usvojen Prostorni plan te donesene Strategija razvoja i Strategija razvoja turizma grada Supetra. Počeli su povlačiti i novac iz EU fondova, a u gradu se rađa sve više djece.

- Posebno me veseli da nam mlade obitelji ovdje dolaze živjeti, te smo u vrhu izdvajanja za sport, naknade za novorođenu djecu i predškolski odgoj. Do kraja mandata cilj mi je izgraditi vatrogasni dom za podizanje nivoa vatrogasne zaštite na cijelom otoku, helidrom za medicinski prijevoz, sanirati deponij te dobiti dozvole za školu, gradnju komunalne infrastrukture i dječjih igrališta - dodala je ova magistra ekonomije.

Zlatar - 'Djevojčice se prepiru koja će od njih biti buduća gradonačelnica'

Jasenka Auguštan-Pentek (44) gradonačelnica je Zlatara od 2017. U politiku je ušla tek prije pet godina, a danas je iza nje čak 74 posto glasova birača. 

- Ljudi vas na prvu doživljavaju kao nježniju osobu. Sudi se na prvu, no kad se dokažeš, počnu te doživljavati ozbiljno - kazala je Auguštan-Pentek.

- Ne želim da žene u politici budu samo zbog kvote nego da svojim idejama budu nadahnuće. Ja bih se jako loše osjećala da kažem da sam tu zbog kvote - kaže gradonačelnica. Koliko znači ljudima, čula je od majki u dječjem vrtiću.

- Rekli su mi da se sada djevojčice prepiru koja će od njih biti buduća gradonačelnica - kaže Jasenka kroz smijeh i dodaje da kao dijete nije razmišljala o takvom poslu.

Pleternica - 'Ne smatram se šeficom'

I Antonija Jozić (40) nije niti sanjala da će postati prva gradonačelnica u povijesti grada Pleternice, što je postala 1997. godine. Majka je četvero djece, najstarije dijete ima 21, a najmlađe sedam godina, ima dvije kćeri i dva sina, i na to je najviše ponosna. Sebe ne smatra šeficom i sa svima nastoji biti ravnopravan partner te se drži one stare da dogovor kuću gradi. U politiku je ušla mlada, no to joj nije bio glavni posao jer je preuzela očev obrt, uz koji je nakon studija, 1997. godine, počela graditi karijeru.

- Kad sam ušla u politiku i počela obnašati dužnost zamjenika gradonačelnika, sad gradonačelnice, posao u obrtu sam predala suprugu.- rekla je. Angažirana i poduzetna žena na čelu je grada koji se intenzivno razvija.

-  Raduje me što je to najviše u gospodarstvu, ne zaostajemo i u ostalim djelatnostima. Od kada se promijenila porezna politika, naš je proračun malo izdašniji, pa je moguće planirati i graditi više nego prije. 

Za sebe kaže da ako netko ima viziju što i kako uraditi, nebitno je da li je muškarac ili žena.

- Nije bitno što sam ja trenutno na ovom mjestu, jer ako oko sebe nemam ljude koji isto svome gradu žele što i ja, onda od toga nema ništa - kaže gradonačelnica, koja voli motocikle jer suprug joj bajker, a i veliki je fan lokalnog nogometnog kluba NK Slavija.

- Kad nisam gradonačelnica, onda sam sve ovo drugo, majka, supruga, kći, sestra, šogorica, kuma, prijateljica, volim vrijeme kad sam s obitelji i ono mi jako nedostaje - kaže Antonija.

A vremena nedostaje i njezinoj kolegici iz Ozlja.

Ozalj - 'To je dinamičan posao'

- Slobodnog vremena gotovo da i nemam. Posao gradonačelnice je vrlo dinamičan, raznovrstan i oduzima dosta vremena, no ja u njemu guštam i obavljam ga sa strašću - kaže Gordana Lipšinić, gradonačelnica Ozlja. Gordana je majka četvero djece, tri kćeri i sina, koja je sa suprugom Stjepanom, na poticaj najmlađe kćeri, podigla i udomljenu djevojčicu, danas odraslu ženu, zbog čega bez zadrške govori da je majka petero djece. Kaže da unatoč tome što je “šefica” u svom gradu, na taj način se nikad ne ophodi prema svojim suradnicima.

- Nisam vam ja nigdje šefica, to sam najmanje, a mislim da me se tako i ne doživljava. Djeca su danas odrasla, a dugi period nam je situacija u kući bila da smo imali i vrtićance i studente, jer je razlika između najmlađe i najstarije kćeri 21 godina. U budućnosti se zamišljam sa suprugom odmarajući se u našem vrtu kraj Kupe i s puno slobodnog vremena za kazalište, kino, šetnje i zajedničku tišinu... Iako bih se vjerojatno vrlo brzo toga zasitila - zaključuje ozaljska gradonačelnica.

Pakrac - 'Uvijek sam htjela nešto promijeniti'

Za odmor i šetnje vremena nema niti Anamarija Blažević (39), gradonačelnica Pakraca.

– Uvijek sam imala malo poduži jezik, uvijek bih prigovarala, govorila kako bih nešto drugačije uradila, pa su mi onda rekli: ‘Hajde dođi angažiraj se pa nešto uradi i vidi da li ti to možeš’. U politiku sam ušla negdje 2003. godine. Rekla sam si: ‘Evo, uvijek si nešto kritizirala i htjela promijeniti, sad imaš priliku to i provesti u djelo’. Mene ovaj posao ispunjava, posebno onda kad se nešto pokrene u pozitivnom smjeru za boljitak svih stanovnika Pakraca, to mi daje još više snage za rad – kaže Anamarija Blažević.

– Jako se dobro slažem sa muškim suradnicima, možda ponekad znam im biti naporna, ali tako je to kad si žena nešto zamisli da uradi, ona od toga ne odustaje. Imam dvije curice, mlađoj je pet a starijoj sedam godina. Kad nisam na poslu, kad imam slobodno vrijeme, onda sam 100 posto njihova, posvećujem se svojoj djeci, obavljam i sve kućanske poslove. Volim kuhati, uređivati cvijetnjak, i s djecom otići na izlet pokazati im znamenitosti ove naše lijepe zemlje, a posebno okolice Pakraca - kaže Anamarija.

Komiža na Visu - Četiri puta pobijedila na izborima

Tonka Ivčević (45) gradonačelnica je Komiže na Visu, i to već u četvrtome mandatu, a četiri godine bila je i saborska zastupnica SDP-a.

Iako je Komiža, kao više-manje i sva mjesta na našim otocima, “tradicionalna sredina”, gradonačelnica kaže da nikad nije imala problema u odnosima među spolovima:

- Nikad nisam imala takvih problema niti sam ih osjetila u radu. A kad me pitate kako sam već četiri puta pobijedila na izborima, ja sam uvjerena da je to zato što su moji sugrađani prioritet i što su u meni uvijek imali sugovornika koji će ih saslušati i dati sve od sebe da riješi njihov problem - rekla nam je Ivčević. Ima supruga i dvoje djece, ali obveze ostavljaju malo vremena za obitelj:

- Uvijek imam grižnju savjesti što se obitelji nisam dovoljno posvetila zbog obaveza koje imam. Ali s druge strane, imam njihovu podršku i bez njih ne bi bilo šanse da budem ono što jesam. Suprug i ja imamo dva sina, od 18 i 16 godina, a obojica su bili u vrtiću kad sam prvi put izabrana za gradonačelnicu - rekla nam je Ivčević.

Varaždinske Toplice - 'Navikla sam na posao i ništa mi nije teško'

Potpora obitelji ne nedostaje niti simpatičnoj, komunikativnoj i okretnoj 49-godišnjoj HSLS-ovki Dragici Ratković, koja je lani postala gradonačelnica Varaždinskih Toplica. Majka je troje odrasle djece - Monike, koja je završila studij drvne tehnologije, Renate, koja je završila ekonomiju, i Ivana, koji je na trećoj godini FER-a. Njezin suprug Miljenko privatni je poduzetnik i vodi stolariju i pilanu u Varaždinskim Toplicama s oko 170 zaposlenih, a koja je u obitelji više od 50 godina. Obje kćeri rade u obiteljskoj pilani. Gradonačelnica Dragica je svestrana i brižna osoba koja se brine o općini i obitelji. Ustaje u 6.10 sati, obuče se i ode najprije na pilanu s kćerima popiti kavu i eventualno ih posavjetuje o nekim nedoumicama u poslu. Potom ide na posao u Grad. Njezina obitelj ima čak sedam pasa.

- Kako imamo pilanu koja je izvan grada, ljudi koji se rješavaju pasa ostave ih na pilani tijekom noći i tako nam se povećao broj. Bellu sam dobila od prijatelja jer sam si oduvijek željela bernskog planinskog psa i ona je prekrasna - kaže Dragica Ratković. Od malih nogu sam se voljela družiti, uvijek bih oko sebe okupljala pozitivne ljude. Od ranih nogu mi djeca smo morali puno raditi i pomagati u tatinoj stolariji. Navikla sam na posao i ništa mi nije teško - kaže ekonomistica Dragica. 

Ilok - 'Radim iz čistog altruizma i dobrobiti za ovaj grad'

Još kad je kao plavokosa djevojčica trčala obalom Dunava, zajedno sa tatom i petoro braće, slike lijepog grada Iloka, njegovih ulica, starog dvorca, pločnika od kamena, urezale su joj se u sjećanje kao slova nekog proročanstva uklesana u stijenu. Život ju je nosio na mnoge strane svijeta, mogla je ostati bilo gdje, i biti uspješna, no ta su je sjećanja stalno vraćala doma. Slušajući svoje srce Marina Budimir (42) na kraju se ipak vratila u Ilok. To je bilo prije pet godina. Prije godinu dana postala njegova gradonačelnica.

-Imala sam 15 godina kada sam, par mjeseci prije pada Iloka, otišla na more. Tamo sam saznala da je moja obitelj, zajedno sa svim drugim stanovnicima, morala u konvoju napustiti grad zbog okupacije. Nismo se mogli vratiti. Bez mame sam ostala kada mi je bilo 13, bez tate desetak godina kasnije. Starija braća su otišli svaki svojim putem, u inozemstvo, dva brata su već živjela vani. Započela sam 2. razred srednje škole, a kasnije i studij medicine u Rijeci pa sam tamo i ostala, a nakon studija otišla u Austriju u Linz, gdje je radio moj suprug, također Iločanin. Dobili smo dvoje djece. Imali smo sjajne poslove, kuću sa bazenom, dva auta, odlična primanja, status koji bi poželjele mnoge obitelji no, oboje smo čeznuli za povratkom u Ilok. Kada su djeca došla pred pubertet shvatili smo da je to krajnje vrijeme za povratak jer se oni kasnije neće moći privići na drugačiji život koji nas čeka u Hrvatskoj - priča gradonačelnica Budimir koja se na čelnom mjestu svoga grada našla posve slučajno, bez prethodne namjere da se bavi politikom koja ju, zapravo, nikada nije ni zanimala.

Sazidali su kuću na mjestu gdje je bila njena obiteljska i na neki način počeli sve iznova.

- Dobila sam posao u Domu zdravlja Vukovar, radila u ambulanti za Lovas i Opatovac. Djeca su se dobro snašla sa jezikom i sa školom. Suprug je do nedavno bio nezaposlen, ali je radio na kući i bio moja desna ruka. Naš Ilok nas je čekao u svojoj toplini i ljepoti, ali ljudi su bili pomalo depresivni, nezadovoljni. Iako nisam osoba koja se voli svrstavati u neke stranke, klubove, udruge ili slično ipak sam odlučila pokušati nešto učiniti za te svoje ljude i godinu dana nakon povratka osnovala sam Udrugu. Okupila se jedna ekipa poznanika i sumještana, ljudi iz svih sfera ovoga grada, i prvenstveno smo htjeli pokrenuti naše iločke novine koje smo nekada imali. Nakon što smo pokrenuli novine počeli smo raditi i druge projekte; prvi je bio Božićni sajam koji je ljudima u Iloku pokazao da želimo oživiti grad. Malo po malo, razvijali smo i druge ideje, događaje, manifestacije, druženja i ljudi su se počeli pitati tko smo mi, priključili su nam se - kazuje gradonačelnica Budimir, koja je tek kroz te aktivnosti shvatila da njenom gradu treba osoba koja će uporno, dosljedno, odgovorno raditi za dobrobit ljudi koji u njemu žive.

- Smatrala sam da mogu svojim radom i angažmanom doprinijeti svojim građanima. Ako vidim da moj rad na nečemu ima smisla, ja ću to raditi, u onom trenutku kad rezultata ne bude, da ovom gradu ne mogu pomoći, onda to više neću raditi - kaže Budimir, naoko plaha ženica sa srdačnim osmjehom na usnama, ali čvrstog stiska ruke.

Bilo joj je teško ostaviti svoj liječnički posao jer pacijenti su je zavoljeli koliko i ona njih. Ali odlučila je pokušati dati im više. Znala je da je čeka težak rad, puno odricanja, puno učenja, balansiranja, tehniciranja, hodanja po rubu, ali nije se uplašila.

- Obitelj me je podržala. Djeca su već velika, u mnogome odgojena da se sami pobrinu za sebe pa to uspješno i čine. Suprug je moja stijena, moj multipraktik za sve; vrlo je vješt i kreativan, pola kuće je sam izgradio, ja sam dobra kao pomoć. Moj dan počinje u 6 ujutro kada idem na posao, gdje sam do 3 popodne. Većinu posla donesem doma pa samo nastavim raditi. Kao gradonačelnica stalno moram čitati Zakone, pravilnike, učiti ekonomiju, ali i ići na sastanke, biti među ljudima, slušati ih. Dan nekada završi kasno navečer, nekad i u ponoć. Ima težih i lakših perioda, sa manje ili više slobodnog vremena. Opuštam se vožnjama biciklom ili šetnjama uz Dunav kojega neizmjerno volim, imam dva psa koja šetaju sa mnom, konja Zaru, divnog lipicanca kojega nekada jašem u koralu. Volim crtati, čitati, ali volim i molitvu u crkvi. Da imam više vremena radila bih svoj vrt jer sam to oduvijek htjela no, vrijeme me ograničava u mnogo čemu - priznaje Budimir dodajući kako se, zbog gradonačelničke fotelje, morala odreći i svakodnevnog kuhanja ručka, pečenja kolača, organiziranja obiteljskih vikend okupljanja, što joj teško pada.

U dosta kućanskih poslova pomažu joj djeca i suprug, a ručak često sprema suprugova majka kojoj je neizmjerno zahvalna zbog toga. Iako joj se život znatno promijenio, ne smatra da je učinila pogrešku vrativši se.

- Mislim da je dobro da čovjek vidi i onaj život u inozemstvu. Svatko donosi odluku za sebe, gdje će živjeti i na koji način. Svijet je svima otvoren; netko će se bolje snaći, netko lošije. Djeci je ovo možda neka druga vizija života, dobili su ovdje nove prijatelje, više slobode, neke druge vrijednosti, ali, danas sutra, kada odrastu, mogu otići ako žele. Meni je bitno da oni budu vrijedni, pošteni, da vole posao koji rade, da budu dobri svojim obiteljima - kaže Budimir priznajući da se u početku slamala jer su joj teško padali napadi iskusnijih političara koji su bili nerealni.

- Vjerovala sam da ću lako surađivati sa ljudima koji žele dobro ovom gradu i ljudima, ali su me neki počeli prozivati za stvari koje nisu bile istinite i to me je povrijedilo. Mnogi ne razumiju da meni sve ovo skupa doista nije trebalo i da sve radim iz čistog altruizma i dobrobiti za ovaj grad i za sada sam zadovoljna kako to radim - kaže gradonačelnica Iloka Marina Budimir koja ovu godinu naziva prijelomnom za Grad Ilok jer izlaze iz velikih dugova i počinju sa znatnim ulaganjima u gospodarstvo.

- Moramo se snalaziti sa kartama koje imamo. Gradonačelnica mora biti dobar menadžer ako želi sve držati pod kontrolom i funkcionirati na svim nivoima - zaključuje Budimir.

Mali Lošinj - 'Moja tajna je u dobroj organizaciji'

- Ja se u svom poslovnom okruženju ne susrećem sa situacijama u kojima niti mene kao ženu, niti ja druge žene diskriminiram po tom pitanju. Prije svega, od pojedinaca očekujem ispunjavanje svih radnih obaveza i korektan poslovni odnos. Kod kolega, ali i djelatnika Gradske uprave s kojima svakodnevno surađujem upravo to i dobivam i zaista nema potrebe da radim razliku kod rasporeda radnih zadataka. U prošlosti su se žene susretale s brojnim predrasudama, ne samo u poslovnom svijetu već i u onom privatnom, međutim smatram da smo kao društvo napravili određene pozitivne pomake i takvih, loših situacija danas je puno manje nego ranije - objašnjava Ana Kučić, gradonačelnica Malog Lošinja svoja razmišljanja o ravnopravnošću između muškaraca i žena u poslovnom svijetu.

Svoju karijeru u Gradskom poglavarstvu započela je koncem 2008. godine, kao član posebno zadužen za kulturu, odgoj i obrazovanje te civilno društvo, a ta ista područja je posebno pokrivala i kao zamjenica gradonačelnika, današnjeg ministra Garija Cappellija u dva mandata, od 2009. godine pa sve do listopada 2016. kada je preuzela dužnost obnašateljice dužnosti gradonačelnika.

 Od tada dane provodi obavljajući mnoštvo koordinacija, kako sa najbližim suradnicima, tako i sa partnerima po pitanju projekata koji se realiziraju na području Grada Malog Lošinja.

- Naš Grad je specifičan s obzirom da se administrativno proteže od Beleja na otoku Cresu pa sve do malih otoka Ilovika, Unija i Suska u 11 mjesnih odbora u kojima broj stanovnika varira od svega 20-ak u nekima pa sve do nekoliko tisuća. Kroz brojne programe, ali i komunalne projekte nastojimo ulagati u sva mjesta stoga moji radni dani nisu usko vezani uz Mali Lošinj. Jako puno vremena provodimo i u svim tim malim mjestima koji su nam fokus u ovom mandatu - objašnjava Kučić.

Dodaje kako, od kada obnaša dužnost gradonačelnice, puno teže razgraničava privatno vrijeme od poslovnog te stoga puno ima manje slobodnog vremena kakvog je imala ranije.

- Sada se više radi o jednom ili dva slobodna dana, koja najrađe provedem uz more, neku dobru knjigu ili u mojoj Punta Križi gdje sam kao dijete provodila cijela ljeta. Uživam i u kuhanju za svoje najbliže, obitelj i prijatelje. Jedno vrijeme bavila sam se i plesom, no i to u posljednje vrijeme ne stižem koliko bih voljela - kaže malo-lošinjska gradonačelnica, koja je ujedno i predsjednica Turističke zajednice što znači da i po ljeti ima jako puno obaveza te joj je puno teže odvojiti nekoliko dana za godišnji odmor.

Svoju "tajnu" uspješne poslovne žene, majke, supruge rado dijeli s drugim ženama

- Sve je stvar dobre organizacije, svaka od nas najbolje zna na koji način balansirati između svih obaveza koje imamo kroz dan, tjedan ili mjesec. Jako je važno u tom danu naći vremena i za sebe, bar pet minuta za nešto što nam hrani dušu - zaključuje Kučić.

Vodice - 'Da se ponovno rodim, bila bih boksačica'

Iako će se Vodice mnogima činiti kao tradicionalna, patrijarhalna sredina, ovdje u posljednja četiri izborna ciklusa pobjeđuje žena. I to iz stranke koja smatra konzervativnijom, iz HDZ-a. Ekonomisticu Branku Juričev Martinčev nakon tri mandata na čelu Grada i njenog odlaska u Sabor zamijenila je liječnica, ginekologinja Nelka Tomić. Medicina joj je životni poziv kojeg se nije odrekla ulaskom u politiku.

- Ne bih to što radim nazvala politikom, što je riječ koja kod nas ima previše negativnih konotacija. Upravljam gradom - skromno kaže Tomić.

Gradonačelnica je, kaže, sedam dana u tjednu po 24 sata, ali je preuzevši Grad ostavila jedan dan u tjednu kada je sa svojim pacijenticama u Općoj bolnici Šibenik.

- Bilo mi je je jako stalo da ostanem u svojoj struci. Htjela sam volontirati i za to sam zatražila mišljenje Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, Međutim, odgovorili su da institut volontiranja u bolnici ne postoji. Ujedno su se očitovali da nema sukoba interesa u dopunskom radu, pa radim određen broj sati, koliko mi je dopušteno. Jedini sam subspecijalist za humanu reprodukciju i liječenje steriliteta u Općoj bolnici Šibenik. Radi se o jako raširenom problemu kod mladih bračnih parova i neizmjerno me veseli kad im pomognem - kaže Tomić.

- Nema šanse da to napustim dok god sam živa. Najsretniji trenuci u mom životi su kad mi dojave da je test za trudnoću pozitivan nakon što prođe moju terapiju. To su najljepši moji trenuci, a ima ih, hvala Bogu, puno. Javila mi se prije dva dana s takvom vijesti jedna pacijentica, koja je bila uistinu beznadan slučaj, i evo, sreća me drži sve do sada. Za mene nema ništa ljepše u životu. Osim, naravno, vlastite djece i osmomjesečnog unuka - kaže gradonačelnica Vodica.

Živi dva životna poziva sedam dana u tjednu, ali stigne otići na kongrese i pratiti novosti na području svoje medicinske specijalnosti. Kada se stvarno opušta, to je s prijateljicama Nerom i Snježom na Prviću, otočiću nadomak Vodica. Uspijeva se baviti sportom. Donedavno je trčala svakodnevno, ali zbog problemima s koljenima na kraće razdoblje se suzdržavala od rekreacije. Polako se, kaže, vraća, vozeći bicikl i odlascima u teretanu. Trenirala je i kick boxing, što joj je najljepši od svih sportova.

- Živim maksimalno sportski, sport me veseli i daje mi energiju. A boksu se vraćam ponovno na jesen. To je tako dobar sport i iznenadili biste se koliko su kick boksači dobri, bezazleni, prepitomi i mirni ljudi. Da se ponovno rodim, sigurno bih bila boksačica - kaže Tomić.

Orahovica - 'Pokušavam učiniti nešto za bolje sutra'

Anu – Mariju Petin, gradonačelnicu Orahovice, saborsku zastupnicu i potpredsjednicu HSS smo nakon kratkog susreta u njezinom uredu ispratili kući gdje ju je nestrpljivo čekala obitelj. Putem nam je rekla kako osobe koje se poput nje bave ovim poslom, gotovo da i nemaju slobodnog vremena, koje se može mjeriti na 'kapaljku'.

- Nastojim svaku slobodnu minutu provesti u krugu obitelji, jer sam svjesna da ako netko 'gubi' onda je to moja obitelj i bez njihove potpore, a posebice supruga Franje, to ne bih mogla raditi - kazala nam je gradonačelnica Orahovice, dok su je na ulazu u obiteljsku kuću dočekale kćeri s mnogim pitanjima. Kaže da se najljepše osjeća u kući koja je uvijek puna, jer i ona potječe iz brojne obitelji u kojoj je bila osmo dijete. Kad se skupi samo najbliža rodbina, ima ih gotovo za jedan autobus. Stoga nije ni čudo da najviše voli pripremati čobanac i fiš paprikaš. Kaže da ga kuha u kotliću, a recepturu je naslijedila od roditelja.

- Uglavnom nastojim za vikende, kada sam slobodna, ja kuhati. Čobanac ili fiš mi idu najbolje od ruke, a moji doma ta jela obožavaju. Suprug Franjo, je više specijalist za roštilj. Što se tiče kolača, to jako rijetko radim, ali zato palačinke obožavamo i svaki dan ih spremamo – kazala nam je naša domaćica, dok joj je starija kćer Helena (12), koja ide u šesti razred odmah dala poljubac. Dvije godine mlađi Lara i Luka (15), koji ide u prvi srednje su bili malo suzdržaniji, vjerojatno zbog nenadanog gosta. Helena nam je rekla kako je jako ponosna na mamu, ali im nedostaje kad dođe kasnije doma. Izgleda da će i Helena maminim stopama, jer kad smo ju upitali tko bolje kuha, odgovorila je kako je tata specijalist za mesna jela dok je mama ipak vještija s kuhačom. Od nedavno imaju novog kućnog ljubimca – papigu, jer im je pas stradao.

- Najviše volimo vikende jer se tada svi zajedno družimo. Sada kada je lijepo vozimo se biciklima, a često nam dolaze rođaci i onda nastojimo nadoknaditi sve ono što ne stignemo preko tjedna - kazala nam je Helena. Naša sugovornica je ušla u politiku vrlo rano, tako da su i djeca odrasla uz njezin politički angažman. Zajedno su lijepili plakate i pratili majku na nekim skupovima.

- U politici sam s ciljem, da pokušam učiniti nešto za bolje sutra. Ne želim da i moja djeca jednog dana odu iz Hrvatske kao mnogi. To me najviše boli. Stoga sam fokusirana da od Orahovice napravimo mjesto gdje će mladi imati bolju perspektivu i neće odlaziti. To je jedino moguće razvojem gospodarstva, a što mi je prioritet – kazala nam je 42-godišnja prva dama Orahovice. 

Sinj - 'Opuštam se na našem ranču'

Kristina Križanac gradonačelnica je Sinja, grada najpoznatijeg po Alci, Gospi sinjskoj i legendarnoj pobjedi nad Turcima. Prvi je to put da grad pod Kamičkom vodi žena, a Kristina Križanac ispričala nam je kakav je osjećaj voditi grad poznat po brkatim alkarima mrkih pogleda. 

- Biti žena na čelu alkarskog grada odgovoran je, zanimljiv i častan posao. Iako je Sinj poznat kao tradicionalna sredina, nikad nisam imala problema zato što sam žena. Naprotiv, imam samo pozitivna iskustva, i mogu reći da naši vitezovi zaista poštuju žene. A mislim da to tko je na čelu grada, žena ili muškarac nije ni bitno, važno je da dobro radi, rekla nam je Križanac, koja čak nije ni rođena Sinjanka.

Rođena je u Širokom brijegu, a srednju školu i fakultet završila je u Splitu. U Sinj je došla zbog ljubavi. 

- Privatno sam supruga i majka jednog srednjoškolca, a u politiku sam ušla slučajno, prije devet godina. Slobodno vrijeme najradije provodim u krugu obitelji, na našem ranču u blizini Sinja. Tada se stvarno opustim i zaboravim na obaveze gradonačelnice. A u politiku sam ušla slučajno, prije devet godina na poziv Stipislava Jadrijevića, a prije toga ni na pamet mi nije padalo da bih se mogla baviti politikom. Ali imala sam i imam ogromnu podršku moje obitelji, a smatram i da bilo tko tko se bavi ovim poslom, bez podrške obitelji ne može uspjeti - zaključila je Kristina Križanac. 

Sisak - 'Radite priču samo o ženama? To mi je glupo i seksistički'

- Ne, ne, ne želim sudjelovati u tome. Kad god se obrađuju političarke kao žene ne želim u tome sudjelovati, jer mi je to glupo, stereotipno i seksistički. Zašto ne obrađujete i gradonačelnike? Izbjegavam sve priloge koji obrađuju isključivo žene. Meni su političari političari, nije bitno kojeg je spola. To su uobičajeni stereotipi. Imate materijala s drugim kolegicama, ako je njima to zanimljivo, super - rekla je Kristina Ikić Baniček, gradonačelnica Siska.