Medijsko otkriće o partneru Živog zida Juri Martinoviću koji je kupio ovršeni stan idealno se nadovezala na druge predizborne primjere nevjerodostojnosti: od Milanovića preko Plenkovića do Milana Bandića.
Da partner Živog zida u koaliciji Jedina opcija, inače bivši Mostovac Juro Martinović, kupi ovršeni stan dužnice u švicarskim francima, jedne od onih na kojima je Živi zid gradio svoj politički rejting, a Ivan Vilibor Sinčić se zbog njih naglavce pred uključenim kamerama bacao u policijsku maricu.
Tako je naprosto moralo biti.
Jer priča o Martinoviću i ovršenom stanu prodanom na dražbi ("I na koncu preplaćenom", kako se sada brani Martinović) bila je prikladan kraj kampanje obilježene nevjerodostojnošću.
Priča o Sinčićevoj koaliciji s osobom koja se okoristila na razvalinama jedne od zloglasnih ovrha sjela je ovim izborima "kao budali šamar".
Jer, u ovoj kampanji imali smo lidera ljevice Zorana Milanovića koji se naveliko, javno i tajno, hvalio svojim novootkrivenim "dedom ustašom" i tvrdio da mu se "fućka" za ono što je ljevici godinu dana bilo najvažnije svjetonazorsko pitanje.
I koji je na samom početku kampanje na predizbornom skupu upozorio kako ne dozvoljava da mu "diraju u obitelji", a onda udario po suparnikovoj majci "vojnom lekaru", da bi u jučerašnjem intervjuu za N1 opet opalio po Plenkovićevoj obitelji.
Ne samo da se lider ljevice hvali ustaškom familijom, već koristi svaku priliku da prozove lidera desnice zbog "komunističke" familije.
A taj lider desnice Andre Plenković toliko je ozbiljno shvatio ovo natjecanje u (ne)vjerodostojnosti da je tako nazvao cijelu svoju kampanju. Bez obzira što je u nju krenuo s ljudima koji su rušili HDZ-ovu Vladu koju je on u Bruxellesu pokušavao spasiti.
I koji se hvalio novim centrističkim smjerom HDZ-a, da bi na zadnjih par skupova doslovno recitirao riječi notornog biskupa Vlade Košića o "vlasti koja je štitila udbaške ubojice". I postavio Zlatka Hasanbegovića na drugo mjesto izborne liste svoje stranke.
On kaže da je to vjerodostojno, a ostali neka o tome misle što žele.
A naravno, ne zaboravimo ni Milana Bandić koji brutalno vrijeđa jednu ženu, pa makar novinarku, predbacujući joj da ne može govoriti o vrtićima jer sama nema dijete, a potom se hvali činjenicom da na njegovim listama ima najviše žena.
Koje sve uredno šute zbog napada na Mirjanu Hrga i podržavaju takvog Bandića.
Sličnih primjera našlo bi se još, poput lažnih ratnih invalida boraca za prava ratnih veterana, a sve njih povezuje apsolutni manjak kredibiliteta. U riječima i u djelima, u obećanjima i u očekivanjima.
Borci protiv ovrha idu s onima koji kupuju ovršenu imovinu, lider ljevice ulaguje se desnici i prokazuje ljevičarsko obiteljsko nasljeđe lidera desnice, lider desnice trudi se dokazati kako zapravo ne bi trebao biti lider ljevice, a onaj koji se hvali ženama brutalno vrijeđa žene.
I takvi kandidati traže od građana da im daju povjerenje na nedjeljnim izborima. Na osnovu čega?
Ova kampanja, tako su nam govorili, nije trebala biti navlačenje po blatu. Trebala je biti kampanja programa, reformi, vjerodostojnosti. Na koncu, ispalo je natjecanje tko će kome nanijeti niži udarac.
Uličarsku histeriju od prije godinu dana zamijenili su uličarski obračuni.
Kamo sreće da je u nedjelju gotovo. Nažalost, tada ono najgore tek počinje.
