Prokletstvo Lokruma: Duhovi i tragedije plemenitaških obitelji

Domaće i paranormalno: U Hrvatskoj je puno viđenja duhova. Pojavljuju se u raznim oblicima - sjenama koje prolaze, čudnim znakovima, viđenjima u ogledalu, konturama u mraku... Najčešće su to duhovi pokojnika. Za vas smo istražili ukleta mjesta u Hrvatskoj i susjednim državama, ali i legende o vampirima i demonima koje lede krv u žilama. Svaki drugi dan objavit ćemo po jednu priču u specijalu - Duhovi i demoni!

Otočić Lokrum smješten je u dubrovačkom akvatoriju te je udaljen pola nautičke milje od Dubrovnika. 

Prekrasan otok obiluje mračnom prošlošću. Svojom rajskom florom i faunom privlačio je mnoge europske vladare i osvajače te je služio kao oaza za plemiće i bogataše. No, ljubitelji Lokruma tamo nisu nalazili mir i sreću već upravo suprotno - smrt i patnju. 

Od polovice 19. stoljeća pa sve do kraja Prvog svjetskog rata, dubrovački otok je bio u sastavu Austro-Ugarske i pretvoren u ljetni rezidencijalni posjed bečke carske obitelji. U živopisnim morskim lagunama uživali su najugledniji austro-ugarski prinčevi, plemići i dvorjani, a povremeno su u rajskoj raskoši Lokruma uživali i članovi carske loze Habsburgovaca. Rajski otok tako je bio svjedok njihovih radosti, ljubavnih romansi, ali i tragedija.

U modernijoj povijesti otoka, 2007. u benediktinskom samostanu navodno je snimljen duh, a vidjela su ga i mobitelom snimila dva radnika u benediktinskom samostanu. 

U jednoj kući na otoku tridesetih godina prošlog stoljeća nestala je cijela obitelj. 

Otok prokleli Benediktinci?

Navodno su otok njegovi prvi vlasnici, benediktinci, prokleli jer ih je odande protjerala dubrovačka vlast. Iz osvete su cijelu noć s upaljenim svijećama okrenutim naopako kružili oko njega i govorili: “Neka je proklet svaki koji pribavi Lokrum za osobno uživanje!”. Prokletstvo se, vjeruje se, može skinuti samo ako se skupi sav vosak koji je te noći iskapao.

Posjetio otok pa ga svrgnuli

Otto Friedrich Wilhelm (1845-1886), poznatiji kao Ludvig II. Bavarski, koji je bio ljubavnik Elizabete Bavarske, majke austrijskog nadvojvode i prijestolonasljednika Rudolfa, na Lokrumu je boravio kao zaručnik Elizabetine sestre. 

Nakon povratka kući doznao je kako ga je bavarsko ministarsko vijeće proglasilo ludim te ga svrgnulo s prijestolja. Samo nekoliko dana kasnije pronašli su ga u jezeru nedaleko svog imanja. 

S Lokruma krenuo u Meksiko pa ga strijeljali

Brat cara Franje Josipa I., nadvojvoda Maksimilijan je u travnju 1864. godine, u društvu supruge Šarlote, s Lokruma krenuo na daleki put prema Meksiku. Došavši do Meksika, proglasio se meksičkim carem, a zatim bio uhićen, zlostavljan, a na kraju i osuđen na smrt te strijeljan. 

Lijepa Šarlota još se jednom uspjela vratiti na Lokrum, ali je tamo doživjela brodolom i jedva preživjela. Ipak, njezin kraj bio je tragičan. Umrla je pomračena uma u Maksimilijanovom dvoru Miramare kod Trsta. 

Vratio se s otoka pa ubio ljubavnicu

Novi vlasnik Lokruma postao je prijestolonasljednik Rudolf (29), sin jedinac Franje Josipa I. i Elizabete Bavarske. Na dubrovačkom otoku proveo je medeni mjesec sa zaručnicom Stefanie. Priča kaže kako se ''zemlja zatresla, a more uznemirilo'' kada se par iskrcao na lokrumsku obalu. Dubrovčani kažu kako je to bio predznak Rudolfove tragedije. 

I zaista, 29. siječnja 1889. godine u dvorcu Mayerling, opijen strastima austrijski prijestolonasljednik je na krevetu prekrivenom ružama ubio svoju ljubavnicu, 17-godišnju baronesu Mariju von Vetseru, prelijepu kćerku ugarskog plemića  Albina von Vetsere. Zatim je upucao sebe te tako okončao svoj kratki, ali turbulentan život. 

Atentat: Franjo Ferdinand prije Lokruma posjetio Sarajevo

Legenda kaže kako su se 1914. godine austrougarski prijestolonasljednik Franjo Ferdinand i njegova supruga Sofia Hohenberg pripremali provesti ljeto na Lokrumu. 

No, prije odlaska posjetili su Sarajevo gdje je Franjo Ferdinand 28. lipnja 1914. ubijen u atentatu kojeg je izvršio Gavrilo Princip. Ubojstvo je bilo povod za početak Prvog svjetskog rata u kojemu su pala čak tri carstva - austrougarsko, tursko i rusko.