Kada ogorčeni radnik 'pukne': "Ovaj narod zaslužuje bolje"

Radnik sisačke Rafinerije i sindikalni povjerenik sindikata INAŠ u rafineriji Predrag Sekulić obratio se otvorenim pismom svim političkim strankama i političarima.  

"Poštovani, običan sam građanin, kao i većina u Republici Hrvatskoj. Odrastao, školovao se, zaposlio, sa 23 otišao u rat, vratio se na sreću, zasnovao obitelj, dvoje djece, kupio stan, pa malo veći, radio dva posla da bi nam bilo bolje, relativno uspješan u svom poslu, sanjao o boljem životu u slobodnoj i novoj nam Domovini. Zato ću pisati u množini.  

Imali smo priliku biti bogati, svoji na svome, sa svim blagodatima koje nosi ova naša prelijepa bogata Hrvatska. Imali smo priliku živjeti kao ljudi, voljeti svoj posao, ići jednom godišnje na more, voljeti Dinamo ili Hajduka ili moju Segestu.  

Djeca se igraju slobodno, nasmijana, idu bezbrižno u školu, treniraju neki sport. Vikendom neki roštilj, eventualno koji koncert, malom čovjeku ne treba puno. 

PROPUSTILI SMO PRILIKU. Točnije, Vi ste nam je ODUZELI!  

Propustili smo priliku, zbog Vas dragi moji političari. Vi ste odgovorni, ne mi mali ljudi. Vi ste u mom gradu Sisku, svojom nesposobnošću: zatvorili Željezaru (13000 radnika), Herbos, Segesticu, Dunavski Loyd, Šeširku, Brodoremont, Graditelj i još mnogo poduzeća, a sada zatvarate i Rafineriju. I nije tako samo u mom gradu. Tako je diljem Lijepe naše. Brodogradilišta, čeličane, konfekcija, maziva, prehrana, poljoprivreda, stočarstvo, Split, Zadar, Rijeka, Požega - svi smo isti.  

Znate li da u tim gradovima nema života? Znate li da je Sisak grad bez osmijeha, mrtav grad, grad tužnih lica? Pretpostavljate li uopće kako je to dobiti otkaz, a znaš da si dobar, vrijedan radnik, da si sve dao za svoju firmu? Kako je ne vidjeti izlaz i budućnost. Ja mislim da ne. Mislim da sebe smatrate Bogom danim, vrlo uspješnim u svojim karijerama, jer baš Vi ste zaslužili živjeti životom čovjeka, baš vi ste sposobni. Vi ste svojim zalaganjem i svojom pameću iznad ostalih. Jer tko je jedan zavarivač, jedan bravar ili pumpaš, jedna vezilja? Zašto nisu išli u školu. Vi ste uložili puno truda u svoje znanje, Vi ste se odricali u svom životu, dok su drugi mlatili praznu slamu i guštali u blagodatima života. E pa tko nam je kriv? Svi smo imali istu šansu. Tako Vi razmišljate gospodo, uvjeren sam, ZNAM.  

Mi smo samo prolazne jedinke, Vi pišete povijest ovog našeg grada, svih drugih gradova, ove Lijepe naše. Krasno je pišete. SRAMIMO SE UMJESTO VAS, Vi taj osjećaj naprosto nemate.  

I naša djeca žele banane, i naša djeca žele na more, i naša djeca žude za pametnim telefonima. Zašto mislite da su Vaša djeca bolja od naše djece? Ja znam da nisu. Osobno imam dva sina, stariji je na trećoj godini FER-a, i već duže vrijeme razmišlja otići na godinu u Švedsku. Ja ZNAM da je on bolji od mnogo Vaše djece. Znam to i za prijateljičino dijete. Za mnogu drugu djecu. Ali oni moraju otići od nas, a Vi ste svoje opskrbili i autima i vikendicama i džeparcem za cijeli život. Želimo svoju djecu pored nas, sretne i nasmijane, u našoj Domovini. 

A mislite li da je Vama moguć život bez nas, običnih radnika, smrtnika, raje? NE. Ne možemo vjerovati da ste toliko zaslijepljeni. Pa od čega ćete Vi živjeti? Bez radnika, nema niti Vas. Ali vi ćete u datom trenutku opet pričati priče o Ustašama i Partizanima, o crvenim, bijelim, plavim, žutim i ostalim vragovima i bogovima. I mislite da će raja to opet progutati. VARATE SE! Ma nije nas briga za to, briga nas je za KRUH NAŠ SVAGDANJI!  

Jedino što ocjenjujem uspješnim u radu Vas političara, je to što nas opet povezujete. Kao i 1991., osjećam taj duh kod ljudi, duh zajedništva, duh borbe. Imamo ponovo prijatelje od Dubrovnika do Vukovara. Vukovar nisam spomenuo u gornjem nabrajanju. Kada se spomene grad Vukovar, Vi bi trebali ušutjeti i spustiti glavu. SRAM VAS BILO!  

Ovaj narod, ovi građani zaslužuju bolje, ovaj narod zaslužuje živjeti. Vi mu to ne dozvoljavate. Ni SDP, ni HDZ, ni HSLS, ni HSP, ni HSS, ni HNS, niti bilo koja druga stranka. Isprika svim strankama koje nisam naveo. Za nas ste svi Vi jedno, isto. Uhljebljeni u svojim čahurama dobrobiti. SRAM VAS BILO!  

PROBUDITE SE GOSPODO!  

KRAJNJI JE TRENUTAK DA SE ODLUČITE: ILI ĆETE BITI S NAMA, ILI ĆEMO SAMI BRANITI RAFINERIJU I NAŠ GRAD!  

Zabrinuti i ogorčeni Siščanin Predrag Sekulić!"