Grad joj ne želi dati pomoć za trojke s posebnim potrebama

Zgrožena sam i užasnuta time što država štedi na djeci kojoj treba pomoć. Imam trojke s posebnim potrebama. Imaju osam godina. Lorena ima cerebralnu paralizu, Mihael ima ADHD ili poremećaj hiperaktivnosti i pažnje, a Paulina ima višestruka oštećenja. Idu u školu prema redovnom programu, no nužna im je pomoć osobnog asistenta. Lorena je svog dobila, no Mihael nije. U Poglavarstvu su mi rekli da on ima pravo na asistenta, no Grad nema novca i jednostavno mu ga ne može platiti, ogorčena je Sandra Herendić (38) iz Zagreba.

Ona, ali i ravnatelj te svi djelatnici škole traže da Mihael dobije asistenta, no prema postojećim zakonskim propisima, vrlo je neizvjesno hoće li uspjeti u tome. Sandra je počela bitku za svoju djecu još prije njihova rođenja. Jako ih je željela. Sa suprugom Brunom ostala je trudna tek u četvrtom postupku izvantjelesne oplodnje.

- Iznenadili smo se kad smo čuli da nosim trojke, ali istodobno su nam se ispunili svi snovi. Bila sam jako sretna - prisjetila se Sandra. Carskim rezom na svijet su u 36. tjednu trudnoće došli mališani, za koje je od početka znala da imaju oštećenja. Uključili su ih u program vježbi u Specijalnoj bolnici Goljak.

- To je bilo jako teško razdoblje, no najgore je tek bilo pred nama. U prometnoj nezgodi prije tri godine poginuo mi je suprug - govori Sandra i zastaje tužnih očiju. Tišinu prekida tek dječji jecaj: “Tata...”. Težak udarac gotovo je dotukao mladu ženu. - Bruno je radio u Kontroli leta u zagrebačkoj zračnoj luci. Puno su mi pomogli, i još mi pomažu, njegovi prijatelji. Ljudski, ali i financijski. Oko 150 djelatnika Zračne luke potpisalo je da im se uzima 35 kuna ili više od plaće svakog mjeseca. Taj novac uplaćuju za potrebe moje djece - objasnila je zahvalna Sandra. Nakon suprugove smrti ostala je suočena s kreditima za kuću i automobil te nemogućnošću da se zbog bolesne djece vrati na posao djelatnice u videoteci.

- Nitko mi ne pomaže s djecom. Imam mamu, ali ona ima karcinom dojke i bila je na operaciji - objašnjava mlada majka dodajući odmah kako njoj zapravo i ne treba pomagati.

- Ne pitam se mogu li nešto i je li mi preteško. Zbog svoje djece moram ostati jaka. Uz tri osmijeha moja prekrasna mališana ja ne mogu biti nesretna - zaključila je Sandra.