'Samo sam čula vrisak i vidjela da mi je sin skočio s 3. kata'

Sjedili smo na kauču. Ja sam pila, a Ivan me mazio po ruci. Kava se prolila pa sam mu rekla da idem samo presvući majicu, ispričala nam je kroz suze Tatjana Kovačić, majka autističnog Ivana, početak neviđene drame koja se u ponedjeljak poslijepodne odigrala u obiteljskom stanu u Benkovcu.

- Tek što sam skinula majicu, čula sam vrisak. Istrčala sam iz kupaonice, vidjela sam otvoren prozor kroz koji je skočio. Pao je na parking, ali se digao i nastavio trčati šepajući. Sjurila sam se niz stepenice i pozvala susjedu pa smo ga uspjele zaustaviti. Već je bio zamaknuo za zgradu - opisala je trenutke šoka i užasa gospođa Tatjana.     

Autistični dječak 14. rođendan, samo dan nakon pada, dočekao na Jedinici intenzivnog liječenja zadarske Opće bolnice. Primili su ga s teškim ozljedama. Pao je s trećega kata, s više od deset metara visine.

- Stabilno je, mada ima dosta ozljeda i trauma, koje su zahvatile više organskih sustava. Zasad je na promatranju. Nismo ga operirali iako ima prijelome, a hoće li operacija biti potrebna, procijenit ćemo s vremenom. Ozljede su teške i ozbiljne i mogu biti opasne za život, no situacija je stabilna - kazao nam je dr. Edi Karuc.     

Majka Tatjana i otac Darko Kovačić rekli su nam da ovo nije prvi put da Ivan skače kroz prozor. Prije dvije godine ušuljao se u bratovu sobu, primaknuo stolac prozoru i skočio.

- Tad je pao na nadstrešnicu zgrade i ozlijedio kralješke. Dodala je da Ivan zbog autizma ne razumije uvijek opasne situacije, da voli visinu te da je znao popeti se na krov škole u namjeri da skoči s njega. Spriječio ga je otac.     

Znao je pobjeći iz škole kilometrima daleko te su ga tražili i pronašli prije nego što je stradao. Sad ima učiteljicu koja mu dolazi u stan.

- Čim izađe iz bolnice, selimo se negdje u prizemlje, makar u podstanare! On se više u stan na trećem katu ne vraća. Desetak godina od svih institucija tražim da nam omoguće stanovanje u prizemlju, baš zbog Ivanove bolesti, ali svi samo obećavaju, a onda nas zaborave. Više ne mogu riskirati njegov život čekajući da netko obavi svoj posao - kaže Darko Kovačić.     

'Nikog nije briga za sve naše muke'

Otac Darko tvrdi da je pisao više od 200 zamolbi da mu se omogući dodijela stana u prizemlju. Onda Ivan ne bi bio u opasnosti. Kaže da su ga svi ignorirali iako je branitelj i invalid.