Siromašnim Škorićima idućih godinu dana plaćat će struju

Nakon što su se Ana (85) i Jozo (89) Škorić iz malog sela Retkovci nedaleko od Vinkovaca požalili da žive od 500 kuna socijalne pomoći, a distributer električne energije, tvrtka 220V, poslao im je ovrhu zbog neplaćenog duga, mnogi su se sažalili na ovo dvoje staraca koji žive u vrlo teškim uvjetima.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:22

Video: 24sata/pixsell

- Mi u kući imamo samo jednu žarulju i tranzistor, koji deda sluša kad mu je dosadno. Televizor ne palimo jer ne vidimo, hladnjak već godinama ne radi jer nemamo što u njega staviti. Plaćali smo struju HEP-u, i to nekih stotinjak kuna mjesečno, a onda je došao dečko iz firme RWE koji nam je rekao da ćemo imati manje račune struje ako prijeđemo k njima. I potpisala sam s njima ugovor. Tri godine računi su stvarno bili manji. A onda je došao drugi dečko, iz firme 220V, i rekao da i s njima potpišem ugovor jer je i on rekao da ćemo imati manje račune. Onda sam odjednom počela dobivati račune od svih i nisam to mogla više plaćati i nastao je dug pa je došla ovrha - kaže baka Ana, kojoj svako malo netko dođe i nudi nešto jeftinije, a ona se baš ne razumije u to. Sad više nikog ne pušta u kuću.

- Škorići su naši klijenti već tri godine i, kad smo čuli za problem, odmah smo ih odlučili posjetiti i vidjeti o čemu je riječ. Čini se da su iz tvrtke 220V prošle godine nezakonito sklopili ugovor s njima. Sve te papire predat ćemo našoj pravnoj službi, koja će riješiti problem. Kako mi često pomažemo našim klijentima koji su u potrebi, Škorićima smo odlučili pokloniti godinu dana besplatne električne energije. Neće čak niti plaćati naknadu HEP-u nego će i to ići na naš račun. Žao nam je što su se našli u problemu, a čuli smo i da teško žive, pa smo kao tvrtka osigurali i neke darove za njih, prvenstveno hranu, higijenske potrepštine, rezervne štedne žarulje, a Jozi smo za imendan donijeli novi tranzistor - kazala je prilikom posjeta Škorićima Marina Majić Crnković, direktorica komunikacija i odnosa s javnošću u tvrtki RWE.

Ana i Jozo već godinama žive sami i ostavljeni od svih, u staroj kući od blata, čiji se krov urušava njima na glavu pri svakoj kiši ili snijegu. O njima se brine susjed i prijatelj Vladimir, koji se brine da ne ostanu gladni i bolesni. Strahuje da će u tom ruševnom kućerku dočekati i svoj kraj jer, kamo god dođu, kažu im da nemaju ni na što pravo. Jozo je već tri mjeseca u krevetu nepokretan jer je operirao kuk, a Ana je operirala srce i svaki drugi dan ide na dijalizu.