Zarobljenicama bi davao otrov i gledao kako umiru pred njim

On je bio najmonstruozniji. Zvao se Oskar Dirlewanger. Psihološki nestabilni nasilni fanatik, koji je imao stravične izljeve nasilja pod utjecajem alkohola i droge. Psihopat sadističke seksualne orijentacije. Nasilni sadist, stručnjak za istrebljenje, mučenje, silovanje i ubijanje civila. Malo tko se s njim mogao natjecati u okrutnosti. On je bio najveće, čisto zlo koje je došlo iz SS - a, elitne nacističke vojne postrojbe. 

Postrojba iz pakla

On je 1939. godine osnovao i vodio najozloglašeniju njemačku postrojbu Waffen SS-a (borbenog ogranka SS-a). Zvala se 36. grenadirska divizija SS-a, a postrojbu su sačinjavali isključivo najgori i najopakiji kriminalci. Osuđenici, kažnjenici, degradirani ili sudski gonjeni časnici - sav najgori ljudski šljam bio je Dirlewangerovi postrojbi.

Između 1942. i 1944. bojna je postupno prerasla u brigadu i na kraju je čak dobila status divizije. Bili su zaduženi za operacije protiv sovjetskih partizana. Zbog silnih stravičnih zločina koje je činila njezina reputacija je u vrlo kratkom roku postala skandalozna, a Dirlewanger ne samo da je bio umiješan u zločin, nego ih je i s velik užitkom osobno činio. 

Pripadnici jedinice su bili nedisciplinirani, obični krvavi mesari koji su ubijali nenaoružane civile. Djelovali su bez ikakvih pravila, bez ikoga tko ih je kontrolirao. A on je bio najgori i najokrutniji među njima.

Dirlewanger i njegovi vojnici mučili su, silovali i ubijali civile i to podjednako muškarce, žene i djecu. Kao podivljala zvijer koja se oslobodila okova, on je ubijao sve redom. Kad su njegovi vojnici ubijali ranjenike u bolnici on se smijao. Uživao je u masakriranju bilo koga, bilo gdje.. Osobno je uživao u reputaciji nasilnog alkoholičara i sadista.

Zarobljenim ženama Dirlewanger bi davao strihnin (otrovni alkaloid) i potom ih gledao kako umiru pred njim. Strihnin je, inače, otrov koji napada živčani sustav, uzrokuje jako grčenje tijela te izrazito bolnu smrt.

Bestijalni zločini

U ljeto 1944. izbio je Varšavski ustanak, a Dirlewanger je jedva dočekao i tamo poveo 4 tisuće svojih koljača. Ubrzo su počinili tako teške zločine pri ulasku u varšavsku bolnicu da su visoko rangirani nacistički časnici, a i neki SS-ovci časnici zahtijevali hitno povlačenje Dirlewanger postrojbe.

Njegova postrojba je 'operirala' i u Bjelirusiji, Slovačkoj, Mađarskoj i na rijeci Odri. Jedan od metoda kojom je ubijao bila je ta da bi zatvorio ljude u staju i zapalio ih, a one koji su pokušali pobjeći dočekala bi strojnica. Kad je naredio ubojstvo 500 djece rekao je svojim vojnicima da štede metke te da ih probodu bajunetama ili da ih usmrte udarcima kundaka.

Jednom prilikom uzeo je malo dijete iz majčinog naručja. Podigao je dijete visoko i onda ga bacio u vatru. Zatim je ubio majku.

Nitko mu nije mogao ništa..

Sve žalbe na takvo ponašanje postrojbe i samog vođe bile su uzaludne jer je Dirlewanger uvijek bio zaštićen od viših instanci SS-a. Točnije od šefa stožera Waffen SS-a Gottloba Bergera koji je bio njegov suborac iz Prvog svjetskog rata te dugogodišnji prijatelj. On ga je spasio i 1935. godine kad je bio osuđen zbog seksualnog zlostavljanja dvije 14- godišnjakinje. Dirlewanger jest određeno vrijeme proveo u zatvoru, ali kad je Berger intervenirao, pušten je. Odmah se priključio njemačkim postrojbama koje su se borile u Španjolskom građanskom ratu.

Dirlewanger je imao 19 godina kad je počeo Prvi svjetski rat u kojem je sudjelovao cijelo vrijeme, a ranjen je čak šest puta. Iz rata je izašao s činom poručnika.

U veljači 1945. Dirlewanger je ranjen a potkraj rata su ga zarobili Francuzi i predali ga Poljacima koji su ga danima tukli i mučili. Pod nerazjašnjenim okolnostima umro je na današnji dan 1945. godine. Vjerojatno je pretučen do smrti. Njegovu su diviziju opkolili i masakrirali vojnici Crvene armije jugoistočno od Berlina u travnju 1945.godine