'Zlo Aleppa': Bolest koja izjeda ljudsko meso 'proširio' je ISIL

Svi koji su se zatekli u vihoru rata znaju da je rat pakao, kao što ga je još u 19. stoljeću opisao američki vojnik William Tecumseh Sherman. Čak i nakon što završi pucnjava i borci napuste ratišta, ožiljci rata ostaju na ljudima još desetljećima. U slučaju Sirije, oni se manifestiraju, između ostaloga, i u vidu parazitske tropske bolesti leishmaniasise poznate i kao 'bolesti izjedanja mesa'. 

Radi se o bolesti koju prenose pješčane muhe koje svojim ugrizom u ljudski organizam otpuštaju parazit leishmania. Parazit potom ulazi u krv i napada imunostanice što uzrokuje pojavu otvorenih rana na mjestu oko ugriza, piše britanski Independent. 

Leishmaniasisa se sada, piše Daily Mail, munjevito širi Bliskim istokom i to ponajviše zahvaljujući pripadnicima Islamske države koji su opustošili gradove i sela, a trupla ostavili da trunu na ulicama i trgovima. Najrizičnija su područja oko Raqqe, Deir al-Zoura i Hasakaha. 

Tešku situaciju dodatno otežava činjenica da su u ratu srušene brojne bolnice, a liječnici i medicinsko osoblje koji bi se mogli boriti s ovakvim epidemijama su - pobijeni. Sve to stvorilo je idealne uvjete za razmnožavanje pješčanih muha i širenje tropske bolesti koja se na samom početku vrlo teško dijagnosticira. 

S obzirom na izbjegličku krizu, bolest se počela širiti i u Tursku, Libanon i Jordan. U Libanonu je primjerice između 2000. i 2012. godine zabilježeno tek šest slučajeva ove bolesti, a samo u 2013. bilo ih je više od tisuću, izvjestilo je ministarstvo zdravstva te zemlje. 

Ipak, pretpostavlja se da su šanse da se bolest proširi i na Europu vrlo male do neznatne, posebice ako se zemlja domaćin dobro brine za izbjeglice i smjesti ih uz dobre higijenske uvjete. Ipak, određeni problem predstavlja i sama priroda bolesti čiji se simptomi mogu početi pojavljivati tek šest mjeseci nakon ugriza muhe koja je manja čak i od komarca. 

- Prije izbijanja rata u Siriji je postojala dobra kontrola bolesti, parazita i pješčanih muha. No, kada je došlo do rata, to je palo u drugi plan. Pogoršali su se higijenski uvjeti, srušio se zdravstveni sustav što je kreiralo idealne uvjete za izbijanje bolesti, objasnio je dr. Waleed Al-Salem, stručnjak s Liverpoolske škole tropske medicine, prenosi Daily Mail. 

Osim otvorenih rana na koži, ova tropska bolest uzrokuje i otežano disanje, krvarenje iz nosnica i probleme s gutanjem. Brojni znanstvenici pozivaju međunarodnu zajednicu da radi na ranom dijagnosticiranju, obuci liječnika i poboljšanju uvjeta u kampovima za izbjeglice. 

Stoljetna tropska bolest poznata i kao 'Zlo Aleppa'

Iako teroristi u javnost plasiraju fotografije i informacije prema kojima su oni najzaslužniji za širenje bolesti, to je samo djelomično točno. Naime, piše Telegraph, bolest je u Siriji i okolnim zemljama prisutna već stoljećima, a u narodu je poznata i kao 'Zlo Aleppa'. U još agresivnijim oblicima prisutna je u Indiji i Brazilu i to većinom u siromašnim zajednicama koje žive u lošim higijenskim uvjetima. 

Pripadnici Islamske države naime tvrde da pješčane muhe jedu meso s mrtvih tijela ostavljenih da trunu na ulicama i da se bolest širi na taj način. No, to nije istina, iako bi oni voljeli da svi vjerujemo da je to tako. Pješčane muhe, naime, prije svega idu na žive ljude, a trupla na ulicama otežavaju situaciju utoliko što narušavaju higijensku sliku cijelih gradova. 

Leishmaniasisa je bolest koju prenose papatači, a prisutna je i na našim prostorima.