Birtija: Ako su nezadovoljni u većini, neka onda bojkotiraju

Nakon Hajdukovih nevolja u Koprivnici, a nije to jedini slučaj zadnjih dana, čovjek se pita ima li smisla. I zapravo je nehumano očekivati da čovjek ostane hladan, a “pukne” li odrapiti mu pet, šest ili deset utakmica kazne. I da, čovjek se mora pitati koliko je klubova zadovoljno ligom kakva je, a što su nezadovoljni kadri spremni učiniti da promijene stvarnost koja se opire njihovim željama.

Moj prijedlog je bojkot. U doba jačeg mraka u Sovjetskom Savezu, ako bi negativac ušao u kafić, ili gdje već, svi bi ustali i otišli. Ostavili su ga samog ili u društvu malobrojnih koji si nisu mogli dopustiti, ali su samo mislili da mu ustajanjem i odlaskom ne smiju pokazati što misle o njemu. Da sam ja Hajduk, ipak se takva inicijativa očekuje od najjačeg među nezadovoljnima, stvarno bih probao okupiti sve ostale. I, ima li ih dovoljno, svi mi ne bismo izašli na neko kolo lige. Nisam siguran bismo li i putovali ako smo u tom kolu gosti, čak ni bismo li kao domaćini dočekali goste ili bismo im samo javili da i ne dolaze jer smo u bojkotu.

Doista, igraš li protiv jačeg, moraš napraviti nešto ekstraordinarno da bi pobijedio. Ako je liga čisti apsurd, mislim da ga treba dovesti do vrhunca, da taj besmisao treba odraditi do kosti. Do kičmene moždine. Nakon svih frka s licencijama, pred cijelom nacijom, Europom i svijetom ostaviti disciplincima da raspravljaju o izbacivanju iz lige pola ili više od pola klubova.

Neka smijeha.

Ili ako je većina na strani zatečenog stanja, onda to treba priznati što prije. I više nikad ne kukati zbog nepravde, slobodnog sudačkog uvjerenja, previda nakon kojeg se sudac ispričao... Ako isprike momčadi koja je pobijedila prestanu biti vijest, onda neka bude tako. Ako, kako je Bokšić svojedobno rekao, sudac zna zašto je sudio penal, veliki klub zna zašto će ga zabiti, a mali klub zašto se neće buniti, ako je to najbolji sistem ikad izmišljen, pa idemo to reći i u Hrvatskoj, i da se više nikad ni folklora radi, time ne bavimo.