Kovača ne brinu špijuni: Znam da nas gledaju, ne smeta mi to

Nakon uvodnih 15-ak minuta Niko Kovač u Austriji, službeno, zatvara treninge za javnost. No u tome baš i nema uspjeha. Pogled na travnjak puca s balkona hotelskih soba, a upornome muškarcu srednjih godina ni to nije potrebno. On viri kroz paravane...

- Znam da nas vi novinari gledate, a znam da nas gledaju i svi ostali - rekao je izbornik nakon treninga koji je imao i “paralelnu” radnju.

Naime, do spomenutoga gospodina, koji iz dana u dan prati svaku sekundu Kovačevih treninga i pritom nešto zapisuje, došla su dva policajca i zatražila njegove podatke. “Špijuna” su prvo udaljili od ruba igrališta, no on se vratio i nastavio po svome... Čovjek govori njemački, a ne “trza” na spomen Brazila, Kameruna i Meksika. I nitko ne zna za koga taj čovjek radi...

- Ma ne smeta mi što se gledaju naši treninzi, bitno mi je da imamo mir na samom terenu - govori izbornik Niko Kovač i dodaje:

- I, što vam se čini? Radimo li dobro?

A odgovor glasi: Hrvatska radi ‘niskopodno’. Izbornik inzistira na brzoj predaji lopte, i to po travi. Slušamo ga iza ograde kako viče:

- Ne diži loptu!

Pomno gleda i svako malo digne glas...

- Plitkooo! Još plićeee!

Zna se što time hoće poručiti igračima - moraju suziti teren, razmak između linije obrane i linije napada mora biti što manji.

- Povratna trka, momci! Svi natrag, pomozi obrani - viče Niko.

Nije da Kovač ne dopušta visoku loptu. Naprotiv. Međutim, to mora biti zaista izvanredna situacija:

- Kad šalješ u dubinu, možeš dignuti loptu. Ajde, dijagonala!

A tu je najjači Ivan Rakitić. Lete njegove lopte u prostor, gdje ih hvataju Mandžukić i Olić. Promaši se nekad i čista šansa, zicer...

- Nebitno, momci, nema veze. Ako je organizacija bila dobra, onda je sve u redu. Samo bez nervoze!

U jednom trenutku na istu loptu su uklizali i Mandžukić i Vukojević. Nitko se nije ozlijedio, od želje su obojica legli za loptom. Stariji Kovač je poskočio:

- Bez uklizavanja! Jesmo rekli tako?!

U sljedećem trenutku, pak, Kovač izvlači Darija Srnu iz igre.

- Zašto - pita kapetan.

- Čini mi se da te zaboljelo - odgovara Kovač.

- Nije mi ništa, idemo dalje - uzvraća Srna.

Gledamo i “špijuna” s početka priče kako pažljivo motri kroz rupu na ogradi. I zapisuje. A Niko Kovač i dalje najčešće viče:

- Plitko. Pliiiitkooo!

“Špijun” se osvrće, zacijelo ne razumije tu riječ koju Niko najčešće uzvikne. Torba mu je puna papira, ali očito mu nedostaje rječnik. Neka barem nešto ostane tajna...