Legende kockastih: Vikao sam sucu "daj mu crveni, rođače"

Hrvatska nogometna reprezentacija nastupila je na tri Svjetska prvenstva dosad. Najznačajniji trag Hrvatska je ostavila 1998. godine kada je osvojila svjetsku broncu. Za vas smo pripremili osvrt na "kockaste" legende koje su predvodile Hrvatsku u Francuskoj, Japanu i Južnoj Koreji te Njemačkoj. Svaki treći dan objavit ćemo po jedan članak u specijalu - Legende 'kockastih'.

Mnogi tvrde da je Aljoša Asanović bio jedan od najboljih igrača svjetske smotre 1998. godine u Francuskoj te da je to prvenstvo odigrao bolje nego Zidane. Da je Hrvatska, kojim slučajem, u polufinalu uspjela preskočiti Francusku, nesumnjivo bi bio i prvo ime prvenstva... Da, sjećamo se zajedno, nedostajala je jedna minuta...

Ovako, ostaje nam u sjećanju kao čovjek s najviše asistencija u povijesti hrvatske nacionalne momčadi, ali i kao strijelac prvog, povijesnoga gola za Hrvatsku, u dvoboju protiv SAD-a u listopadu 1990. godine.

Aljoša je odigrao 62 utakmice za hrvatsku reprezentaciju, od toga sedam blistavih na SP-u u Francuskoj prije 16 godina. U njima je sjajio, driblao, asistirao, trčao poput maratonca, uklizavao kao najgrublji branič, a laktom je mahao tako da mu loptu u Francuskoj nije nitko mogao oduzeti.

Sam kaže da je tajna njegovih izvrsnih partija u Francuskoj u tome što je na to natjecanje otišao odmoran i neopterećen transferom. Asanović je neposredno prije prvenstva potpisao za Panathinaikos...

- Kad sam imao fini ugovor u džepu, sa spoznajom gdje nastavljam karijeru, posvetio sam se pripremama. Čiste glave i posve spreman uživao sam u svakoj utakmici - prisjeća se Aljoša.

Već u prvoj utakmici skupine, protiv Jamajke, držao je vezni red, izgledao drukčije nego tijekom kvalifikacija. Borben i izvrsno raspoložen, ubrzavao je ritam igre i bio jedan od najzaslužnijih za relativno lakih 3-1.

U drugom dvoboju, protiv Japana, bio je s Davorom Šukerom čovjek odluke. Na nezapamćenoj sparini, kad su igrači jedne i druge momčadi trčali najčešće kad su išli po vodu na klupu za pričuve, Aljoša je skupio snage u već dobrano načetom 2. poluvremenu za prodor od centra do desnog boka, nizao je Japance, nosio ih na leđima i, kad je došao do korner-crte, zadnjim atomima snage nabacio je loptu na drugu stativu. Tamo je čekao - Davor Šuker. Udarac, gol, pobjeda!

Protiv Argentine, unatoč porazu 0-1, Hrvatska je djelovala dobro. Kao i Asanović.

Dvoboj osmine finala protiv Rumunja opet je bio u znaku Asanovića i Šukera. U zadnjoj minuti prvog dijela Asanović je izborio penal. Antologijska je njegova izjava nakon pobjede 1-0, koju je nakon izborenog "penala" okrunio Šuker.

- Držao sam ja njega, držao je on mene. Onda sam se ja htio osloboditi, on me držao i dalje, pa sam pao...

U povijesnoj pobjedi protiv Njemačke 3-0 Asanović nije bio ni strijelac niti asistent, no njegova igra na sredini terena bila je opet izvrsna. Iako ga najviše pamtimo po trčanju prema sucu nakon što je Wörns grubo srušio Šukera.

- Što sam mu rekao? Pa vikao sam 'Daj mu crveni karton, rođače!' Iako me nije razumio, dobro me shvatio.

U polufinalu na prepunom Stade de Franceu Asanović je možda odigrao partiju života. U prvom dijelu našao se poput centarfora u sjajnoj prigodi ispred Bartheza, malo je nedostajalo da zabije.

U prvim sekundama nastavka Aljoša Asanović dodao je sjajnu loptu Šukeru, koji se odjednom, posve neočekivano, našao ispred Bartheza. Asanović mu je dodao loptu gledajući u sasvim drugom pravcu, iz igre je ispala cijela francuska obrana. Dakako, kad bi se Šuker našao sam pred golmanom, tu nije bilo zabune, Hrvatska je povela 1-0.

Nažalost, u istoj minuti primila je izjednačujući gol, strijelac je bio Thuram nakon pogreške Bobana. Thuram je dao još jedan gol, koristeći Jarnijevu pogrešku, i Hrvatskoj je izmaknuo finale. No jedna minuta, ona u kojoj je Hrvatska bila u finalu - najljepša je minuta hrvatskog nogometa u povijesti.

Poslije su mnoge televizijske postaje priređivale emisije o najboljim asistencijama svih vremena i redovito je Asanovićeva Šukeru iz polufinala bila pri vrhu svih rang-lista.

U dvoboju za brončanu medalju Nizozemci su se od Asanovića odbijali kao kapljice, a njegova izjava nakon te utakmice govorila je sve:

- Pobijedili smo najbolju momčad ovog prvenstva!

Upitate li Asanovića danas je li Hrvatska mogla te 1998. biti svjetski prvak, dobit ćete zanimljiv odgovor.

- Kvalitetom je mogla, no da je bila svjetski prvak, narušio bi se kozmički zakon. Koliko su se svi veselili u domovini, ne bi ostao kamen na kamenu da smo bili svjetski prvaci! Možda zato i nismo bili...