Milevski: Šjor Špaco mi priča na nekom čudnom engleskom

Već danima me svi pitaju hoćemo li pobijediti Dinamo i hoću li zabiti gol, otkrio nam je Artem Milevski, uoči svog prvog velikog derbija. Za onaj u kolovozu još nije bio spreman, drugi je otkazan, i sada željno čeka subotu, a svi od njega očekuju da zabije gol i povede Hajduk do pobjede.

- Sjedio sam u opremi u svlačionici, vezao kopačke i namještao frizuru, kad je netko ušao u svlačionicu i kazao da se ne igra utakmica. Gledao sam ga u čudu, nisam vjerovao, ali, derbi se nije odigrao. Trebao je to biti moj prvi veliki derbi u HNL-u, ali taj ću dan umjesto po utakmici, pamtiti po fenomenalnom dočeku nakon povratka na Poljud - kazao je Artem Milevski i dodao:

- Nikad nisam igrao protiv Dinama, ali dobro znam taj osjećaj, igrao sam slične utakmice u Ukrajini protiv Šahtara. Znam koliko to znači našim navijačima i cijelom klubu, i nadam se da ćemo ispuniti njihova očekivanja.

Ivana Ivanović/Pixsell

Priznaje Milevski i kako je i sam pomalo uzbuđen.

- Cijeli grad živi samo za derbi s Dinamom i prirodno je da i ja osjećam pritisak. Znam da nisam u najboljoj formi, svjestan sam da se još moram popraviti, ali trudim se, dajem 100% na svakom treningu i utakmici. Znam da navijači u meni gledaju nekadašnjeg Artema Milevskog, ali ja još uvijek nisam na toj razini. Nije realno da, kao nekad, rješavam sam derbije, ali mogu puno pomoći momčadi.

Poklepović priprema taktiku 'začepi Dinamo - odčepi Hajduk', u kojoj bi iza Milevskog mogli zaigrati trojica mladića Vlašić - Balić - Maloku.

- Sjajni su ti mladi igrači Hajduka, podsjećaju me na moje početke i prve derbije. U svlačionici su šutljivi i sramežljivi, a na terenu druga priča... Vjerujem da mogu biti dobri i u derbiju, pogotovo uz podršku s tribina. Balić je odigrao nekoliko fantastičnih utakmica u nizu, Vlašić je dobar, mogao se proslaviti u Osijeku, ali je počeo slaviti prije nego je zabio gol, Maloku se trudi, i on se diže. Iako sam stariji od njih, to se ne osjeća previše. Vidim da imaju respekt prema meni, ali su cool momci - kaže Artem, koji sa simpatijama gleda i na trenera Poklepovića. 

- Trener ima sjajnu energiju za svoju dob. Stalno se šali, nešto nam dobacuje i tako podiže atmosferu. Meni se obraća na nekom čudnom engleskom, ali veliki je pozitivac i puno zna o nogometu.

Poštovanje osjeća i kod sudaca i protivnika, koji ga često žicaju dres nakon utakmice.

- Valjda sam zaslužio taj respekt. Ako netko respektira mene i ja respektiram njega. Sa sucima je ista priča. U Osijeku sam morao biti posebno pažljiv i korektan, jer nisam želio dobiti treći žuti, da propustim i ovaj derbi...

Ivana Ivanović/PIXSELL

HNL je po njemu dobra liga, a posebno mu se sviđa Rijeka.

- Odlična su momčad, sjajno igraju, a posebno su mi se svidjeli Bradarić i Radošević, odlično su obojica odigrali protiv nas.

Priznaje kako uživa u Splitu.

- Grad je prekrasan, ni prevelik, ni premali, sve stigneš za 10-15 minuta. U Splitu nema zvijezda, nije to kao u Kievu, gdje ti ne daju mira. Ovdje mogu mirno popiti kavu ili otići kupiti ribu, prošetati Rivom. Vrijeme je prekrasno, u Kijevu je debeli snijeg, a ovdje je počelo proljeće.

Često se druži s Goranom Sablićem i Borisom Peyrekom, a dvije lokacije na kojima ga redovito možete sresti su kafići Tempera i Vidilica.

- U Temperi je dobro društvo, a Vidilica ima prekrasan pogled na cijeli grad. Čuo sam da taj kafić drži legenda Hajduka Ivica Šurjak. Svaka mu čast. 

Iako Splićanke glase za 'najlipše na svitu', Artem je još uvijek slobodan.

- Nisam još pronašao pravu - nasmijao se, kao i na pitanje ostaje li ili ide iz Hajduka na ljeto:

- To nije pitanje za mene, nego za predsjednika, sportskog direktora i mog agenta. Meni je u Splitu lijepo, imam ugovor, vidjet ćemo što će njih trojica smisliti...

Ivana Ivanović/PIXSELL

I dalje sanja o povratku u reprezentaciju.

- Čekam pored telefona dobre vijesti. Nisam se oprostio od reprezentacije i ne mislim se još oprostiti. Volio bih odigrati još koju utakmicu uz momke uz koje me veže puno lijepih uspomena. Rođen sam kao Bjelorus, u Minsku, tamo mi živi obitelj, ali s 15 godina sam otišao u Kijev, tamo sam odrastao, proživio lijepe trenutke, tako da se osjećam podjednako i Bjelorusom i Ukrajincem i čast mi je igrati za reprezentaciju Ukrajine.