Nova Birtija: Igor Tudor plače zato što je "preživio" sezonu
Lijepo je bilo vidjeti da mu je toliko stalo voditi Hajduk. Na pitanje što će mu ostati najljepše sjećanje iz nogometa, odgovorio je: "Povlastica treniranja sa Zidaneom"
Kako sad stvari stoje, dinamovci bi se vjerojatno složili da bi i za nogomet i za Dinamo bilo bolje da u deset godina njihov klub bude prvak šest puta, Hajduk tri puta, a Rijeka, Osijek ili tko već da koji put iznenadi.
Da se hajdukovce pita, iz perspektive da trener plače od sreće što je prvi u “sto godina” koji je preživio sezonu, perspektive da se neki navijači i ne sjećaju kad je Hajduk posljednji put osvojio naslov, dobra je oklada da bi potpisali da u deset godina njihov klub bude prvak pet puta, četiri puta Dinamo, a onda neka Vinkovci ili tko već iznenadi.
U tim okolnostima trener Hajduka vjerojatno ne bi pustio suzu ni nakon osvojenog naslova (osim ako je naslov osvojio u neviđenoj drami), a kamoli zato što je - preživio. Bilo sezonu, bilo test koji je možda sam sebi zadao, da dokaže da je pravi trener, bilo što.
U svakom slučaju, kao što su znalci Edbergovu pobjedu u finalu protiv Beckera 1988. proglasili najboljim ishodom za tenis (nazirala se dosadna Beckerova dominacija), najbolje za hrvatski nogomet vjerojatno bi bilo da bilo tko skine Dinamo s trona.
I, kao što je Patton rekao svojim vojnicima, da ne traži od njih da poginu za domovinu nego da neprijatelje natjeraju da poginu za njihovu domovinu, tako bi za Hajduk, i bilo koga, bilo bolje da imaju trenera koji hladno preuzima funkciju, a ako suza već mora biti, da plače Dinamov trener. Što bi onaj tko na Dinamovoj klupi izgubi prvenstvo nakon godina i godina dominacije i mogao, ne bi to pretjerano čudilo.
Lijepo je bilo vidjeti da mu je baš toliko stalo voditi Hajduk. Super je čovjek. Na pitanje što će mu ostati najljepše sjećanje iz nogometa, na što će biti najponosniji, odgovorio je da je to povlastica treniranja sa Zidaneom, jer u nogometu nije vidio ništa ljepše i spektakularnije od Zidaneovih driblinga, ne na utakmicama nego na treninzima.
Ono, kad mu se na treningu baš igralo, nema profesionalnih faula, pa svako malo naniže četvoricu, petoricu... Takvome naprosto moraš poželjeti da mu preuzimanje bilo kojega kluba, ostanak u bilo kojem klubu, postane normalna stvar.
