Poliglot u kopačkama: Govori pet jezika, a već zna i hrvatski

Mnogi nogometaši se nakon odlaska u inozemstvo suoče s problemom nerazumijevanja novog jezika, no tih problema Maksim Bilji nema. Jednostavno, kad mu zatreba - on nauči jezik. Ukrajinski i ruski govori od djetinjstva, majka i otac učili su ga engleski, portugalski je pristojno svladao uz suigrače Brazilce u Zorji, a hrvatski je toliko dobro naučio u dva i pol mjeseca boravka u Splitu da je inzistirao na razgovoru na našem jeziku.

- Dobro, ako znate ukrajinski i ruski, onda hrvatski jezik i nije preveliki problem, no smatram kako je poznavanje jezika pravo bogatstvo i zato se trudim naučiti što više. Imam sreću da lako i brzo pamtim, tako da mi jezici dobro idu. Planiram još naučiti francuski i talijanski, no tko zna gdje će me sve karijera odvesti, koji će mi jezik još trebati - kazao je stoper Hajduka, koji se dobro nasmijao kad je saznao što neke riječi znače.

- Da, najsmješnija je riječ 'dubina'. Znate što znači na hrvatskom, a kod nas se 'dubina' kaže za glupog čovjeka, ha, ha, ha... Ili 'pokušati'. Na mom jeziku to znači da idemo nešto pojesti. S druge strane, moje prezime znači jednako i na ukrajinskom i na hrvatskom, Bilij, Bilji, može i 'bili'...

U školi je bio prosječan đak, više je vremena provodio na treninzima, nego u školi.

- Obožavao sam zemljopis i engleski. Dobro, zemljopis puno više, engleski sam morao jer su mi ga predavali mama i tata. Kad su roditelji vidjeli da sam ozbiljno zagrizao za nogomet, vodili su me na dodatne treninge atletike i snage, da se što bolje spremim.

Maksim je brzo prošao proces prilagodbe na Split i Hajduk, a od kad su mu stigle supruga Anastazija i šestomjesečna kćerkica Amalija, posvećen je samo njima i Jeffersonu, kojem dobro dođe prevoditelj jer govori samo portugalski.

- Amalija je još mala, pa smo uglavnom posvećeni njoj, odemo prošetati na Marjan ili se okupati. Nedavno smo bili u Bolu na Zlatnom ratu, supruga je bila oduševljena i rekla mi je da moram što bolje igrati jer joj se sviđa u Splitu i okolici. Što da radim, sad moram zapeti, najvažnije je da je supruga zadovoljna.

Bilji ne dijeli priču ukrajinskih suigrača Milevskog i Radčenka. Njemu Burić vjeruje iako se još uvijek nije ustalio u momčadi.

- Dvije ozljede tijekom priprema su me malo izbacile iz ritma, ali došao sam se nametnuti i vjerujem da ću brzo biti standardan. Mogu igrati stopera, ali i zadnjeg veznog, desnog beka, bilo gdje u obrani. Sada sam napokon spreman i čim dobijem priliku igrati u kontinuitetu, dokazat ću da sam pojačanje. Za Radčenka ima vremena, on je još mlad, a Milevskog mi je žao, bio je veliki igrač, ali nije na meni da se petljam u njegov život i odnose s trenerom i klubom - priča 188 cm visoki Bilji, kojem svako malo 'pobjegne' neka ukrajinska ili riječ na dalmatinskoj ikavici.

O Hajduku su mu sve lijepo ispričali Srna, Bartulović i Rodić, zna da su tu ponikli i Kalinić i Strinić...

- Zasitio sam se u Zorji i želio sam promjenu, želio sam u Europu i zato sam prihvatio ponudu Hajduka. Bio sam spreman na ono što me čeka u Splitu i Hajduku, no tek kad sam stigao, vidio sam koliko je grad lijep i koliko su moćni navijači. Nevjerojatno koliko nas podržavaju, nakon ispadanja od Slovana svi su nam pljeskali i davali nam podršku, u Ukrajini bi nas izvrijeđali da smo tako ispali.

Bilji je iz Dnjipropetrovska, no još kao mladić došao je u školu Šahtara iz Donjecka. Godinu dana proveo je u Stalu iz Alčevska na kaljenju i onda četiri godine u Zorji uz nekoliko nastupa u mladoj reprezentaciji Ukrajine.

- Nogometom sam se zarazio gledajući Ševčenka i mog idola Maldinija u dresu Milana, imao sam pet godina kada je Milano izgubio u finalu Kupa prvaka od Ajaxa. Mama mi je kupila loptu i uskoro sam porazbijao sve stakleno u sobi, pa me odvela na trening. Tako je počelo...

Iako dobro poznaje prilike u hrvatskom nogometu i dominaciju Dinama, Bilji vjeruje da ova momčad Hajduka može i do naslova prvaka.

- Imamo mladu i gladnu momčad, a to je najvažnije. Kad se uigramo, nećemo gubiti male utakmice, možemo se nositi i s Rijekom i s Dinamom, koji će uz domaće prvenstvo biti okupiran i Ligom prvaka.