Biti beba je kao da ste ludo zaljubljeni i prvi put u Parizu

Prije 30 godina stručnjaci su mislili da su novorođeni egocentrični i nesposobni za razumijevanje drugih te uzroka i posljedica. 

No u posljednjih 20-ak godina znanstvenici su došli do drukčijih zaključaka. Alison Gopnik, svjetski priznata stručnjakinja za istraživanje dječjeg razvoja te prof. psihologije i filozofije na sveučilištu Berkeley u Kaliforniji, tvrdi da novorođeni razmišljaju kao najbriljantniji znanstvenici. 

Kaže kako je njihov mozak najsnažnije računalo za učenje na svijetu, a preispituju hipoteze baš kao znanstvenici. I u tome su bolji od odraslih. Dokazali su to kutijom koja svira na neki uzorak koji se na nju stavi. 

Testiranjem hipoteza 4-godišnjaci su prije našli točan uzorak. To je, kaže, Gopnik, zato što eksperimentiraju, no odrasli kažu da guraju nos u sve ili se igraju. Objasnila je i kako su dokazali da djeca nisu nesvjesna svoje okoline.

- Kako ih ne možemo pitati što misle, stavili smo dvije zdjele hrane pred 15-mjesečne i 18-mjesečnu djecu - s krekerima i brokulom. Sva su jela krekere. No kad je moja pomoćnica probala hranu, u pola slučajeva se oduševila krekerima, a u pola brokulom. 18-mjesečna djeca na njezinu bi joj zamolbu “dodaj mi” dala ono što voli iako oni to ne vole, dok su oni od 15 mjeseci dugo buljili u nju da bi joj ipak dali krekere. Jer što oni vole, trebaju svi - kaže Gopnik. 

U tri mjeseca djeca su naučila da ne volimo svi isto i da treba poštivati volju drugih. To je, kaže Gopnik, više nego što neki odrasli znaju. Usporedila je stanje dječje svijesti s odraslima. 

- To je kao kad se nađemo u novoj situaciji, npr. zaljubimo se ili prvi put posjetimo neki grad. Tada nam se svijest ne sužava nego širi pa su tri dana u Parizu intenzivnija nego mjesec kod kuće. I kava imitira učinak neurotransmitera u djetetovu mozgu. Dakle biti beba je kao da ste zaljubljeni, prvi put u Parizu i popili tri dupla espressa - kaže Gopnik.

Djeca su kao fenjer, a odrasli reflektor

Svijest i pažnja odraslih su kao reflektor. Odlučimo što je važno i tome se posvetimo. Imamo fokusiranu pažnju. Svijest male djece je poput fenjera. Teško se usmjere na jedno, ali su vješti u primanju mnogo informacija iz raznih izvora, kaže Gopnik.