• Članak
  • Komentari 10
  • Share 679
  • Tweet

Neki novi klinci: Saznajte kako su poslovno uspjeli u krizi

Pokretanje vlastitog posla, posebno ako ste mladi, može se činiti kao veliki izazov, no priča Matka Crneca i Luke Teubera potaknuti će vas da razmislite o tome

Srijeda, 12. 9. 2012. u 11:31    Piše: Ana Župan/Vedran Mušura

Ako čitate ovaj tekst vjerujemo da vam je već dosadilo pranje i peglanje veša. Nemojte brinuti, jer tu su Matko Crnec i Luka Teuber koji će sve to obaviti za vas, a uz to će vam preuzeti i dostaviti robu na kućni prag. Oni su mladi poslovni ljudi iz Zagreba koji su uspjeli u doba krize pokrenuti svoju tvrtku zanimljivog naziva: Vešeraj. Donosimo vam intervju s njima kako biste se upoznali s njihovim poslovnim uspjehom te saznali što vam je sve, uz dobre prijatelje i posebnost na tržištu, potrebno za uspješno poslovanje. 

Možete li objasniti što je Vešeraj?

Matko: Vešeraj je servis koji obuhvaća usluge pranja, peglanja i dostave, uglavnom za kućanstva. Naša najveća inovativnost je zapravo da dostavljamo rublje, ali ga i preuzimamo.

Luka: To je najvažnije, da imamo dostavu i da smo brzi. Kad smo se sjetili tog posla tako nečeg nije bilo kod nas, bilo je većih praonica koje su radile za hotele, bolnice i slično. No, nije bilo praonica koje su imale dostavu, a da su radile za fizičke osobe koje će ići doma ljudima uzeti veš i vratiti ga čist i opeglan. 

Tko je i kako došao na ideju da otvorite takav posao? 

Matko: Vidjeli smo da to funkcionira izvan Hrvatske. Tražili smo nešto što bismo mogli pokrenuti, a da ne zahtijeva od nas puno novca te da bude koliko toliko traženo. Nismo mogli otvoriti nešto potpuno riskantno, nego smo htjeli otvoriti nešto što bi moglo opstati.

Luka: Tražili smo nešto čega nema kod nas. Bilo je više ideja, ali čim smo se sjetili ovog posla bili smo jako optimistični pa smo se odlučili za to. Bilo nam je logično da će ljudi to prepoznati kao nešto jako korisno posebno zbog toga što znamo da su oni kod nas prilično komotni. Čak su nam neki govorili da otvorimo praonicu na žetone kao samoposluživanje, ali smo zaključili da Hrvati nisu za to.

Matko: Da, njima se teško naviknuti samo na to da im netko drugi pere i pegla, a kamoli da još idu sami i čekaju. To jednostavno nije u našoj navici. Uostalom naša poanta je da si ljudi plaćanjem naše usluge kupuju svoje slobodno vrijeme. Većini ljudi u Zagrebu je zajedničko to da nemaju vremena, bile to mlade mame, zaposleni ljudi, samci, obitelji, svi oni zajedno jednostavno nemaju vremena te bi se samoposluživanje dosta kosilo s ovim našim poslovanjem. Mi ciljamo na to da klijentima oduzmemo samo 1 minutu za preuzimanje veša i 1 minutu za dostavu.    

Kakve ste procedure morali proći da otvorite svoj obrt? Tko Vas je uputio kamo sve morate ići i koje papire prikupiti?

Luka: Mi nismo znali išta o tome pa smo zamolili i angažirali jednu našu prijateljicu koja radi u odvjetničkom uredu da nam pomogne oko papirologije i otvaranja firme. Ona nam je zapravo pripremila sve papire koje smo ispunili. Zatim smo samo još otišli kod javnog bilježnika i na trgovački sud predati neke papire. Postoji još nekoliko izjava koje morate potpisati, uplatiti sudske pristojbe i javnog bilježnika, ali ima na stranici HBOR-a popis papirologije koja vam treba za pokretanje firme.

Matko: Danas pravnik sastavi ugovor, a i bilježnik napravi veliku većinu posla. Zapravo sam poslovan čovjek nema ništa nego ono osnovno napraviti, a to je potpisivanje i plaćanje koje se obavi praktički u jednom danu.  Javni bilježnici uzimaju naknadu za svoj posao te zato imaju dužnost jedan dio posla obaviti. Znači čovjek nije dužan sam se sjetiti ili napisati i donesti sa sobom svaku izjavu, već se i pravnici i bilježnici moraju angažirati jer oni predaju te papire dalje na sud. Oni sami daju te izjave osobi koja otvara firmu tako da mu ne bude preteško.

Luka: Ne znam o kakvim stvarima ljudi pričaju kako je to komplicirano otvarati firme. Jedino je komplicirano što se malo duže čeka, a papirologija se popuni, nije to sad neki problem.

Koja je bila vaša početna investicija da biste uopće mogli pokrenuti posao?

Matko: Novaca baš i nismo imali jer je Luka studirao, a ja sam radio posao koji me nije zadovoljavao kako poslovno tako i financijski. Stoga je Luka predložio da kontaktiramo njegovog obiteljskog prijatelja u Švicarskoj koji se razumije u investicije. Upoznali smo ga s cijelim ovim projektom te smo napravili poslovni plan kojeg je on pregledao. Procijenio je postoje li realne mogućnosti za uspjeh Vešeraja. To je za nas bila dobra suradnja jer nakon što nam je rekao da su realne mogućnosti dobre, ne samo da nam je želio dati novac, nego smo automatski imali nekakvu potvrdu da smo na dobrom putu.

Luka: Taj prijatelj je broker i ekonomist, a posudio nam je novce koje mi sad vraćamo kao neku vrstu kredita.

Tko je smislio ime Vešeraj? 

Luka: Matko i ja smo dugo razgovarali o tome kako bismo nazvali praonicu. Bilo je smiješnih naziva i smislili smo ih oko 100, ali ništa nam nije bilo toliko dobro. Onda sam bio s jednim prijateljem na piću i on je rekao: „E kak ćete nazvat? Pa Vešeraj, ne?“. Onda sam ja to predložio Matku pa smo se odlučili za taj zagrebački izraz jer objašnjava sve.

Matko: Nismo htjeli nešto preozbiljno, većina praonica ima u nazivu kao nešto čisto, brzo i čisto ili praonica eko, ima ih jako puno sličnih. Vešeraj nam je zvučao originalno, toga se nitko nije sjetio, a svi znaju što znači.

Kako ste privukli kupce? Kako ste se oglasili i postali vidljivi na tržištu? 

Luka: Uglavnom samo letcima, a internetska stranica je došla dosta kasno. Mi smo počeli raditi 2009., a stranicu smo otvorili 2010. godine. 

Matko: Nismo tada imali dovoljno kupaca pa ni novaca za napraviti neku dobru web stranicu. Letci su nam osnovni materijal reklamiranja plus neki oglas tu i tamo, ali letci su primarni jer su najisplativiji ako se pogleda omjer uloženog i dobivenog.

Opis posla nam je da radimo zbilja sve što treba 

Tko su vaši klijenti? Jeste li ciljali na određenu skupini i kako ste do nje došli?

Matko: Mislili smo da ćemo imati ciljanu populaciju, ali se pokazalo da su to stvarno svi. Usluga koju mi nudimo je potrebna i studentima, i ljudima koji nisu više platežne moći i onima koji nemaju vremena ili se žele na brzinu riješiti veša, i ljudima koji su najviše platežne moći. Njih ima više, a to su zaposleni ljudi koji jednostavno nemaju vremena jer rade po cijele dane.

Kako naplaćujete svoje usluge? Imate li konkurenciju i kako je pokušavate pobijediti? 

Matko: Pokušavamo ih pobijediti time što smo pojednostavnili naplatu tako da najčešće korištenu odjeću naplaćujemo po kilaži. To je bolje nego da se računa po komadu jer klijenti samo naslažu robu i već otprilike znaju koliko je to teško i koliko će ih na kraju koštati.

Luka: Pod najčešću odjeću spadaju majice kratkih i dugih rukava, duge i kratke hlače, dječja roba, spavaćice, potkošulje, trenirke. To jednostavno ne naplaćujemo komadno, već smo sve stavili pod jednu cijenu tako da ih mjerimo po kilama kao grupu. Ovisno da li ljudi žele peglanje ili pranje ili oboje, cijena po kili se kreće 12, 14 ili 18 kuna. To je nešto jeftinije nego komadno naplaćivanje, ali je i dalje isplativo. Većina ljudi to shvati odmah, ali ima ljudi koji se bore sa shvaćanjem cjenika. Kod konkurencije postoje ti tjedni paketi za obitelji, ali obično se tu nalaze neka sitna slova koja vam govore da morate nešto dodatno platiti.

Matko: Protiv konkurencije se borimo i kvalitetom usluge, mnogi su se žalili da su im drugi donosili loše opeglane košulje. Također se borimo individualizacijom, svakom klijentu pristupamo kao da smo mi njegov osobni vešeraj. Ako nam oni kažu da se njihove kragne trebaju peglati na određeni način, mi radimo baš tako kako zahtijevaju. Ako nam netko samo prvi put kaže da želi određeni higijenski ili antibakterijski deterdžent ili izbjeljivanje, mi to pamtimo te onda tako radimo uvijek. Upravo takvim individualnim pristupom privlačimo klijente da nazovu opet. Imamo vjerne kupce koji su nam najvažniji, to nam je jedan pokazatelj i povratna informacija jesmo li nešto kvalitetno napravili ili nismo. Čim se jedan kupac ne vrati mi moramo odmah razmisliti koji je bio uzrok tome, što možemo promijeniti da se on vrati. Što se tiče dostave, pamtimo i kad kome paše i u koje doba da im dođemo. Već znam klijente na pamet i jako smo fleksibilni u vezi vremena.  

Kako ste uspjeli pridobiti veće klijente kao hokejaški klub Medveščak i Muzej suvremenih umjetnosti?

Luka: Mi smo bili hokejaši pa smo se još 1991. godine s njima upoznali, stoga imamo njihovu referencu. Iako više ne surađujemo s Medveščakom, surađujemo s ostalim klubovima i Hrvatskim hokejaškim savezom. Većina klijenata koji se nalaze u referenci su firme koje su nas nazvale i pitale možemo li za njih prati. 

Matko: Postojala je očito rupa u tržištu koju smo mi popunili. Mi nemamo velike firme, nego manje i srednje koje nisu imale gdje prati rublje iz svojih prostorija. Donesli smo im brzu uslugu koja nije postojala dok se mi nismo pojavili. Također, procedura je jednostavna s obzirom da imamo dostavu, a uz to smo mi takvim firmama jeftiniji. 

Nismo puno razmišljali o negativnim stvarima, nego smo bili sigurni u sebe i ne previše opterećeni  

Zašto ste se preselili s Trešnjevke u Heinzelovu?

Matko: Veličina prostora je bila bitan faktor. Počeli smo se širiti iznad kapaciteta onog prostora. Imali smo i neke strojeve koje nismo mogli tamo niti unesti, a morali smo ih staviti kako bismo povećali svoj kapacitet. Vidjeli smo da moramo rasti pa nam je jedina solucija bila preseliti se u veći prostor. Imali smo sreću da smo naišli na ovakav prostor koji kapacitetom i svime ostalim zadovoljava potrebe posla. Tu smo u poslovnom središtu grada, ljudima je lako za objasniti da se nalazite na križanju Heinzelove i Vukovarske. 

Kako izgleda vaš radni dan? Kakva je podjela posla? Peglate li i vi?

Matko: Sada više ne peglamo, ali kad si privatnik onda radiš stvarno sve poslove.

Luka: Pa nas dvoje radimo sve što treba osim peglanja, to smo radili u početku. No, opis posla nam je da radimo zbilja sve što treba.

Matko: U početku smo preuzeli jako puno posla na sebe. Puno smo peglali i između traženja radnica, ali jako brzo je kapacitet porastao i nismo mogli više tako, niti smo htjeli jer nam je primarno bilo zadovoljiti kvalitetu. Sve peglačice koje rade kod nas imaju preko 10 godina iskustva. Osjetna je razlika između njihovog rada i amatera.

Luka: Jako dugo smo tražili dobre radnice. Jedna je s nama od samog početka, a drugu smo tražili otprilike 2 godine. Izmijenili smo ih 10ak i sada smo konačno zadovoljni. Bitna nam je brzina i kvaliteta, tražili smo radnicu koja će ispuniti oba uvjeta. 

Matko: Klijenti su dosta zahtjevni i mi gledamo na to da oni mogu zahtijevati i očekivati određenu kvalitetu jer jedino će se zadovoljan klijent vratiti.

Isplati li Vam se besplatna dostava?

Luka: Ona je zapravo djelomično uključena u cijenu. Naravno da nas dostava dosta košta zbog benzina i održavanja auta, ali smo to uklopili u cijenu svega. To je glavni razlog zašto dobro poslujemo jer da nemamo dostavu imali bismo manje troškova što se tiče auta, ali bi nam i puno manje ljudi davalo svoj veš. Tako da na taj trošak gledamo kao na investiciju. 

Matko: To je ono što nas izdiže i odvaja od drugih praonica.

Kakvi su vam planovi za budućnost? Hoćete li širiti posao?

Luka: Upravo smo prvi korak realizirali time što smo došli u ovakav veliki prostor. Ovdje imamo prostora za širenje tijekom idućih 10 godina.

Matko: Slijedeći korak je privući više klijenata s obzirom da imamo prostora za još više strojeva.

Luka: Također nam je plan dobiti za klijente još više firmi, kao i fizičkih osoba. Sad smo tu u poslovnom središtu pa nam je u planu ponuditi se i zaposlenicima svih ovih firmi koje su oko nas. Postavit ćemo veliku reklamu pa ćemo im biti vidljivi, prednost je ta što smo im blizu. 

Što biste poručili drugim mladim ljudima koji također žele otvoriti svoj posao? Je li dovoljno imati dobru ideju?

Luka: To nije dovoljno, ljudi su puni ideja, ali se nitko ne usudi provesti ih. Mi nismo puno razmišljali o negativnim stvarima, nego smo bili sigurni u sebe i ne previše opterećeni jer da smo gledali samo negativno kao većina onda nikad ne bi pokrenuli svoj posao.

Matko: Treba napraviti dobar poslovni plan, treba sve izračunati. Ideja kao sama nikako nije dovoljna. Ono što je bitno je realizacija te ideje. Svakom ideje padaju svakodnevno na pamet, no neke uspijevaju a neke ne, znači razlika je u tome koja se bolje realizira. Danas treba biti oprezan, ne gledati sve preoptimistično, nego gledati i onu crnu stranu da manje firme zahtijevaju dosta velike troškove. Treba dobro stvari posložiti da bi posao uspio jer se inače ljudi znaju neugodno iznenaditi ako ne procijene dobro svoj promet i realne troškove koje ih čekaju. Treba misliti na svaku sitnicu. Na žalost, velik broj firmi se stoga već u prvoj godini poslovanja zatvara. Treba biti realan.

Luka: Sve to zahtijeva puno odricanja. Treba biti svjestan rizika. U nekim drugim firmama uglavnom su plaće sigurne za radnike, a nama kao vlasnicima nisu jer ako imamo nešto za obaviti važnije onda si taj mjesec ne uzimamo puno za plaću. 

Matko: Nama nitko plaću ne garantira osim nas samih, našim poslom i snalažljivošću. To je nešto s čim se čovjek mora pomiriti jer dobiva nešto zauzvrat, ali opet isto tako mora i puno više i davati. 

Pročitajte više u rubrici Karijera.

Tagovi: poduzetnik, pametna kuna, karijera, intervju, vešeraj

Izdvojeni komentari 10 komentara Pogledaj sve komentare
12.09.2012., 21:42

nijebed: bravo.

13.09.2012., 00:55

proaktivan: tako treba. samo naprijed!

13.09.2012., 09:32

Petra Lukšić: Dečki su super! Poduzetni, a k tome još i peglaju! Žene Hrvatske, sjatite se u Vešeraj. :)

Ne slažeš se? Komentiraj!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.

Budite naš čitatelj reporter Obrazac
telefon: 01/24-24-242 e-mail: reporter@24sata.hr Sve priče objavljene u tiskanom izdanju nagrađujemo sa 100 do 1000 kuna. Šaljite i na MMS: 099/224-2424, SMS 662024 (1,24 kn za sve operatere).
Pretplati se na newsleter Pametne Kune Karijera

Zatvori / Otvori toolbar
24shop