Povorka crnih križara bila je najjezovitiji prizor u poslijeratnoj Hrvatskoj. A ništa manje jezovit nije bio ni Karamarkov govor na obljetnici smrti Franje Tuđmana
Bio je to možda najjezovitiji prizor u post-ratnoj Hrvatskoj.
Tisuće prosvjednika s crnim kukuljicama i bijelim križevima prodefiliralo je jučer od šatora u Savskoj do Trga bana Jelačića i zaprijetila odlaskom i na Markov trg. "Kada budemo išli, netko će morati otići", poručile su vođe povorke.
A ništa manje jezovito nije bilo ni iste večeri na HDZ-ovu skupu povodom godišnjice smrti Franje Tuđmana.
Ono što je tamo govorio Tomislav Karamarko zvučalo je kao sinkronizacija križarskog pohoda kroz centar Zagreba. "Mi se moramo boriti", govorio je šef HDZ-a. "Svaki grob branitelja je naša zakletva".
Da bi potom zaredao sa zastrašujućim porukama. "Nema povlačenja pred kontaminiranim crvenim totalitarizmom... Sprema se nova tragedija... U budućnosti ćemo biti još žešći...".
Pa čak i: "Pokušavaju nam uzeti našu djecu".
Krvavi Božić
A svemu tome može pridodati i izjava vanjskog člana saborskog Odbora za ratne veterane Ilije Vučemilovića koji je prije nekoliko dana poručio: "Imali smo krvavi Uskrs, ne daj Bog krvavi Božić".
Na to se, uglavnom, svode posljednje akcije braniteljskih udruga, hadezeovaca, samozvanih domoljuba i nacionalnih dušobrižnika. Na zastrašivanje vlasti i plašenje javnosti, na brutalne prijetnje i mračne parole.
U usporedbi s ovim što se jučer moglo vidjeti i čuti u Zagrebu, famozna splitska Riva izgledala je kao dječja matineja.
Naravno, može se sada povorku križara tumačiti kao propagandnu akciju skovanu u kružoku pored vatrice u šatoru, akciju koja bi trebala dati novi smisao besmislenom prosvjedu i prizvati medijsku pažnju zaboravljenom skupu.
Ali ako se ona poveže s onime što je iste večeri govorio Karamarko, kao šef trenutno najjače hrvatske stranke i favorit za pobjedu na parlamentarnim izborima, o "tragedijama", o "uzimanju naše djece", o tome da će "u budućnosti biti još žešći", tada je jasno da će Hrvatsku želi umotati u debeli neprozirni ideološki mrak.
Branitelji s križevima nisu došli u centar grada upozoriti na problem samoubojstava, jer su na to mogli - i morali - upozoravati i prije desetak godina kad je stopa samoubojstava branitelja bila zabrinjavajuće visoka. I morali su - i trebali - na taj problem upozoravati na dostojanstven način.
Međutim, to nije bio njihov cilj. Njihov cilj je bilo zastrašivanje.
Dizanje atmosfere
Crne kukuljice s bijelim križevima, blokiran promet, šokirani prolaznici, uplašena vlast koja se pravi kao da se ništa ne događa, prijetnje odlaskom na Markov trg i rušenjem vlasti, sve je to dio podizanja atmosfere.
I podizanja uloga. Braniteljski prosvjed je izgubio na snazi, jedna povorka do centra Zagreba nije bila dovoljna, potrebna je druga, s novom, puno moćnijom ikonografijom. A što je u ovoj zemlji moćnije od bijelih križeva na crnim kukuljicama?
Jedino zapaljene baklje.
A kako je krenulo, i njih bismo mogli dočekati.
Za to vrijeme Karamarko je udarao tempo križarima, plašeći građane huškačkom retorikom prožetom grobovima, tragedijama, borbenim linijama s kojih nema povlačenja i obećanjem da će "u budućnosti biti još žešći".
Tko se nije uplašio križara, zadrhtao je pred Karamarkom.
Dok je HDZ u opoziciji, križari će biti na ulici. Kad HDZ dođe na vlast, mračnjaci će biti u Vladi.
