HDZ-ovi obračuni s bivšim predsjednicima doimaju se kao festivali demokracije u usporedbi s načinom na koji je HNS presudio svom bivšem predsjedniku Čačiću.
"Sastalo se predsjedništvo stranke i odlučivalo o bivšem predsjedniku."
Ne o Ivi Sanaderu, nego o Radimiru Čačiću. Nije to objavila Jadranka Kosor, nego Vesna Pusić. Nije bila riječ o HDZ-u, nego o HNS-u, pa još i Liberalnim demokratima. Sjednica nije bila maratonska, nego munjevita.
U samo dva i pol sata Predsjedništvo HNS-a donijelo je odluku da se bivšeg predsjednika izbaci iz stranke. Bez saslušanja, bez prava na obranu, bez prava na žalbu "Odluka je konačna", kazala je jutros Vesna Pusić, navodeći kao glavni razlog Čačićeva izbacivanja to što se "ni u jednom trenutku nije ogradio od brojnih novinskih napisa da će se nakon što izađe iz zatvora osvetiti današnjem vodstvu stranke i da će pokušati postati ponovno predsjednik HNS-a".
Iz zatvora na ulicu
Jesu li ga pozvali da se očituje na tijelima stranke? Nisu. Jesu ga pitali je li to istina? Nisu. Je li grijeh ponovno se kandidirati za predsjednika stranke, ako je prije samo dvije godine ta ista stranka gotovo jednoglasno - i kao jedinog kandidata - potvrdila Čačića za predsjednika HNS-a? Očito da jest.
Kosor je izbacila Sanadera pa ga poslala u zatvor. Pusić je čekala da Čačić ode u zatvor pa ga izbacila iz stranke.
I dok je Sanaderov grijeh bio u tome što je kao počasni predsjednik HDZ-a nastupio javno, na famoznoj press konferenciji trećeg siječnja 2010. godine, kritizirajući šeficu stranke koju je upravo on instalirao na to mjesto, Čačićevo izbacivanje temeljilo se samo na novinskim člancima i anonimnim dojavama.
Pusić je rekla da postoji opasnost da bi Čačić mogao destabilizirati stranku, to isto rekla je Kosor za svog "dragog Ivu". Obje su postupila u samoobrani, eliminirajući svoje dugogodišnje prijatelje i političke pokrovitelje.
Par godina kasnije i Kosor je doživjela istu sudbinu. Kao i Čačića, i nju su izbacili zbog medijskih napisa, ali u njezinu slučaju radilo se uglavnom o intervjuima, izjavama pod imenom i prezimenom, iako su se spominjala i anonimna podmetanja.
Festival demokracije
Međutim, procedura njezina izbacivanja bila je festival demokracije u usporedbi s onim što je HNS učinio Čačiću. Prvo je stavljena pred Sud časti, pa pred Visoki sud časti, imala je odvjetnika i svjedoke, čak i pravo na žalbu. Naravno, ništa od toga ne bi joj pomoglo da izbjegne Karamarkovu "giljotinu", ali barem je upriličena cijela procedura.
Čačića je jednoglasno izbacilo Predsjedništvo na čelu sa šeficom stranke.
Navodno zato što je najavljivao svoj povratak na čelo stranke. Baš kao i Sanader.
Međutim, ima toga još. Da se prije koji mjesec pitalo Zorana Milanovića, i Aleksandra Kolarić bila bi ekspresno izbačena iz SDP-a već na Predsjedništvu stranke. Opet zbog javnog istupa, a ne članaka temeljenih na anonimnim izvorima.
Ipak, zahvaljujući inzistiranju nekih članova, njezin slučaj dogurao je do Glavnog odbora, gdje je javnim glasanjem, bez prava na obranu i žalbu, svejedno eliminirana iz SDP-a, ali se u usporedbi s Liberalnim demokratima, Davor Bernardić i još 11 članova Glavnog odbora koji su bili protiv izbacivanja sada doimaju kao legende slobodarskog duha.
A SDP u usporedbi s HNS-om izgleda kao stožer trulog liberalizma.
Samo Glavaš odolijeva
I tako, Čačić je još jedan bivši predsjednik koji je ostao bez stranke. Jedino se Branimir Glavaš još nekako drži u mostarskom zatvoru, čak i upravlja svojim HDSSB-om.
Međutim, Čačić ovdje nije toliko bitan. Od njegova izbacivanja, dugogodišnjeg prijatelja Vesne Pusić koji joj je kod Zorana Milanovića izborio fotelju ministrice vanjskih poslova, ali i čovjeka koji je HNS doveo na vlast i podijelio im natproporcionalan broj mjesta u Vladi, puno je važnija procedura njegova isključenja.
Dok bi se od HDZ-a očekivalo funkcioniranje po principu prijekog suda - bez suđenja, bez obrane, "metak u čelo" i odred ide dalje - a očekuje se to i od osvetoljubivog Zorana Milanovića (nakon isključenja Milana Bandića s njim je iz stranke izbacio još tisuće zagrebačkih SDP-ovaca), HNS se oduvijek promovirao kao liberalna i demokratska stranka.
Sve po proceduri, sve po pravilima, sve pošteno, sve ljudski.
Ali eto, u (samo)obrani se očito ne biraju sredstva.
Kako Čačić šteti stranci?
Ima tu i paradoksalnih objašnjenja. Recimo, da je Čačić ostao predsjednik stranke, mogao bi se sastajati s kim hoće, i to onda ne bi štetilo rejtingu HNS-a. S druge strane, činjenice govore da Čačićeva nesreća i suđenje nisu toliko naštetili HNS-u (kao nositelj liste ostvario je rekordan broj mandata u svojoj izbornoj jedinici), koliko mu je naštetio Čačićev ministarski staž.
U tom trenutku njegov i rejting HNS-a počeli su se opasno srozavati: zbog njegovih bahatih nastupa, svađa s novinarima, zbog kadroviranja i omalovažavanja kolega u Vladi, skandaloznih izjava o sudovima.
Vesna Pusić tada nije reagirala.
Sada reagira zato što se osjeća ugroženom, a ne zato što misli da će tako spasiti HNS. Jer, ona vrlo dobro zna tko je već jednom spasio HNS.
Dakle, ne samo da je ovakvom nedemokratskom metodom izbacivanja Čačića nanijela štetu ugledu samog HNS-a kao liberalne stranke, nego bi se vrlo brzo mogla naći pred ključnim pitanjem: je li HNS jači bez Čačića ili s njim?
