Igraju se rata: Zoki ima tenkić, a Kolinda uniformicu i puškicu

Kad se Zoran Milanović zadnji puta približio jednom vojnom oklopnjaku, umalo je to platio glavom. Pravio se važan, pa skočio s tri metra visine i umalo se polomio. A onda mudro izjavio da to ne preporučuje nikome.

S druge strane, Kolinda Grabar Kitarović kad god joj se ukaže prilika pozira u vojnim odorama, testira jurišno naoružanje, obgrljuje vojnike, poziva se na čobanac u Afganistan, naziva se vrhovnom zapovjednicom, a ne treba zaboraviti ni da je u kampanji čak najavljivala ponovno uvođenje vojnog roka.

Gotovo bi se moglo reći da ta njezina privrženost vojsci graniči s fetišem.

A onda se dogodi da upravo taj smotani Milanović tvrdo inzistira na vojnom mimohodu povodom godišnjice Oluje, a ovakva nabrijana Kolinda javno prijeti njezinom zabranom.

Čak i kad ostavimo sve drugo po strani, sama ta činjenica dovoljno je bizarna.

Pa tko ne voli parade?

Prije bismo pomislili da će upravo Milanović, poučen iskustvom, zbrisati što dalje od prvog vojnog vozila koje ugleda, a da bi Kolinda, ovakva nabrijana, jedva dočekala da se uspentra na svečanu tribinu, po mogućnosti u bijeloj maršalskoj odori, odakle bi salutirala stotinama dičnih vojnika pod čijim se cokulama zemlja trese.

Kao što je to učinio Franjo Tuđman dvadeset godina ranije.

I kad zanemarimo za trenutak ovu jalovu raspravu o Ustavu i zakonima, koje očito svatko tumači kako mu odgovara, kao i financijski aspekt priče o vojnom mimohodu za Oluju, koju zapravo potenciraju samo usamljeni ljevičarski zastupnici u Saboru, ostaje nam paradoksalna situacija u kojoj vrhovna zapovjednica ne želi paradu, a nespretni premijer na njoj uporno inzistira.

I nije to sve.

Svatko ima svog predsjednika

Danas imamo priliku vidjeti kako svatko od njih ima svoje generale - Milanović se drži Gotovine i Stipetića, Kolindu brani Pavle Miljavac - i kako svatko ima svog bivšeg predsjednika koji za njih navija - premijer ima Mesića, a predsjednica Josipovića.

A onda ono možda najbizarnije: Kolinda na svojoj strani ima čak i branitelje koji ovoj Vladi godinama nabijaju na nos neosjetljivost prema Domovinskom ratu, manjak digniteta prema veteranima i izostanak pijeteta prema Oluji, pa svejedno podržavaju predsjedničinu zabranu te iste parade u čast te iste Oluje.

Apsurd do apsurda.

Najstupidniji obračun

Tako je sada ono zaboravljeno natezanje s rezidencijom u Visokoj i prijetnje sazivanjem sjednica Vlade zamijenio vjerojatno najstupidniji politički obračun u povijesti kohabitacije predsjednika države i vlade.

Bez obzira što se svi nabacuju tako važnim pojmovima kao što su Ustav i zakoni, ovlasti i ingerencije, domoljublje i ponos, u suštini taj cijeli politički obračun nije ništa više od šupljeg poziranja na temama koje nemaju nikakve veze s onime u što se oboje vole zaklinjati - boljom budućnosti.

Da Milanović i Kitarović samo malo dignu pogled s vlastite važnosti, vidjeli bi koliko građane zapravo nije briga za te njihove političke igrice. 

Bez obzira što su ovom prilikom u pješčanik ubacili puškice i tenkove.

Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku