Jasenovac nije mjesto za političke govore, kažu oni koji u Jasenovac nikad ne idu. Ali zato za političke govore i kampanje nesmiljeno koriste Bleiburg i njegove žrtve.
"Jasenovac je mjesto duboke tragedije gdje nema mjesta politici", upozorila je nedavno predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, opravdavajući svoju odluku da se ne pojavi na svečanoj komemoraciji zajedno s državnim vrhom.
Tu njezinu misao kako se Jasenovac ne smije koristiti u političke svrhe recikliraju svi koji nikada nisu otišli u Jasenovac.
Kao i svi oni koji su žestoko kritizirali premijera Zorana Milanovića zbog, kako kažu, "političkog govora" na jasenovačkoj komemoraciji.
Ali isto pravilo očito ne vrijedi za Bleiburg. Blajburško polje nije samo postalo mjesto za okupljanje političke desnice, naročito u izbornoj godini, već i mjesto odakle se bez ikakvog krzmanja šalju političke poruke.
Kardinal Josip Bozanić nikada nije bio na komemoraciju u Jasenovcu, a onaj jedan put kad je kročio u samo spomen-područje, ipak nije uspio doći skroz do spomenika.
Nova ideologija antifašizma
To ga, međutim, nije spriječilo da ove subote u Bleiburgu održi žestok politički govor o "novoj ideologiji antifašizma", o "izmišljanju fašizacije u društvu", o "skrivanju istine o Bleiburgu", o "uvođenju podjela", čak i o "nemaru državnih institucija da istraže žrtve Križnog puta".
Bio je to politički govor najvišeg crkvenog dostojanstvenika na mjestu na kojem je politika itekako dobrodošla.
Tomislav Karamarko također nije bio u Jasenovcu. A prvi puta na svečanoj komemoraciji u Bleiburgu pojavio se još 2011. godine kao ministar u vladi Jadranke Kosor. Sljedeće godine, međutim, nije želio otići na komemoraciju.
Objasnio je to ovako: "Kao kandidat za predsjednika HDZ-a ne želim ovo sveto mjesto i ovaj važan događaj dodatno politizirati, ni opterećivati. Kao poštovatelj Bleiburških žrtava i zagovornik povijesne istine ne želim da se moj istup zlorabi u ostvarenju dnevnih političkih ciljeva ili unutarstranačkih obračuna".
Ove subote Karamarko kao predsjednik HDZ-a nije bio govornik, ali ga to svejedno nije spriječilo da politički progovori.
Osuda Tita
"Pravi pijetet ovim žrtvama možemo učiniti ako se napokon imenuju oni koji su odgovorni za ove grozne žrtve", izjavio je novinarima Karamarko na čelu jake delegacije HDZ-a, poentirajući: "Hrvatska socijaldemokracija nikada neće biti prava socijaldemokracija dok se ne odrekne zločina Josipa Broza Tita".
I tako je šef HDZ-a ipak, unatoč svojim obećanjima, opteretio taj važan događaj političkim govorom uperenom protiv glavnog izbornog protivnika, SDP-a. Nije želio politizirati Bleiburg u kampanji za šefa HDZ-a, ali nije propustio priliku da ga politizira u kampanji za predsjednika Vlade.
Jasno je zašto je Karamarko prije tri godine "oštro osudio svaki pokušaj politizacije bleiburške tragedije i Križnog puta". Tada je u politizaciji Bleiburga prednjačio njegov glavni unutarstranački suparnik Milan Kujundžić.
A posve je jasno da sada bez ikakvog krzmanja može posegnuti za politizacijom Bleiburga nakon što je osudio Milanovićevu "politizaciju" Jasenovca. Mora se on dokopati i svoje ideološke pozornice.
Gomila nelogičnosti
Bez obzira što se u govoru kardinala Bozanića, kao i u izjavi Tomislava Karamarka, može pronaći gomila nelogičnosti. Primjerice, je li kardinal, spominjući "snage koje svih ovih godina ne žele da istina o Bleiburgu izađe na vidjelo", mislio i na HDZ-ovu vlast koja je vladala Hrvatskom dva desetljeća?
I kako to Karamarko može pozivati socijaldemokraciju da se javno odrekne Tita, kad se tog istog Tita nije odrekao Franjo Tuđman, u čiju se doktrinu zaklinje i čijoj bisti se klanja?
I o kakvom to "zajedništvu i pomirenju" govori Bozanić, kad vrh Katoličke crkve još nijednom nije nazočio komemoraciji u Jasenovcu?
Pored svog pozivanja na žrtve i ljudska stradanja, na odavanje pijeteta i pomirenje, Bleiburg je ove godine, možda više nego ikada prije, iskorišten za političku pozornicu.
S političkim licima kojih prije nikada nije bilo, s kandidatima i nositeljima lista, s jakom delegacijom HDZ-a, sa šatorašima Glogoškim i Klemmom koji su osjetili potrebu da se tamo pojave, s prijateljima predsjednice Kitarović koja educira građane o holokaustu, okićenima ustaškim zastavama...
U predizbornoj godini politizacija je bila više nego dobrodošla.
