Tomislav Karamarko nije smio dozvoliti da Kolindina bude zadnja u noći izbora i morao je pokazati da njezina neće biti zadnja ni ako zajedno zasjednu na vlast
U jednom trenutku izgledao je kao da su mu sve lađe potonule.
U općoj euforiji izazvanoj objavom službenih rezultata prvog kruga predsjedničkih izbora držao se kao gubitnik. Ni smiješka ni veselja, ni pljeska ni radosti, tek obješena faca i izgubljeni pogled u daljinu.
Da bi zatim stao za govornicu kako bi svima pokazao tko je ovdje zapravo gazda.
Tomislav Karamarko naprosto nije smio dopustiti da Kolindina bude zadnja u noći predsjedničkih izbora. Morao je svima pokazati da je on njezin šef, da on drži stvari u rukama i da njezina neće biti zadnja ni ako se za godinu dana njih zajedno zasjednu na vlast.
Direktna konkurencija
Jer, Karamarko sigurno neće dopustiti da Kolinda njemu postane ono što je Milanoviću bio Ivo Josipović: direktna konkurencija, paralelno težište moći, unutarstranačko opozicijsko rame za plakanje, adresa okupljanja svih stranačkih nezadovoljnika.
Tomislav Karamarko je naprosto morao izbornu noć Kolinde Grabar Kitarović pretvoriti u noć vlastitog političkog trijumfa. Kad je Josipović u zadnjoj kampanji, vjerojatno pregrubo i ishitreno svoju protukandidatkinju nazvao "lutkom na koncu" Karamarka i Milijana Brkića, onda je mislio upravo na ovo.
Kolinda je u noći svog trijumfa ustupila za govornicom mjesto svom stranačkom šefu koji je i ovoga puta, kao i na europskim i lokalnim izborima, morao dati pečat pobjedi svoje stranke i svog kandidata. Morao je svima pokazati tko je Kolindu izmislio, tko joj je dao priliku da se natječe na izborima, tko je zaslužan za njezin rezultat, ali i kome će ona biti dužna ako za dva tjedna osvoji Pantovčak.
Nije to Karamarkova specifičnost, ali je on to najjasnije pokazao.
Nećemo joj dati prostora
Dan kasnije na Hrvatskom radiju ponovio je naučenu mantru: "Ako predsjednik tri godine šuti i ne kritizira loš rad ove Vlade, ne usudi, se, o čemu govorimo? Čemu služi?". A kad ga je novinar upitao očekuje li da Kolinda Grabar Kitarović žestoko kritizira njegovu Vladu, Karamarko je izmigoljio iz nevolje: "Ne možemo biti loši kao ovi. Nastojali bismo joj dati što manje prostora da nas kritizira".
Htio je reći da će uspješnim radom oduzeti predsjednici države povod za kritiku, ali zvučalo je kao da će pronaći način kako da je drži na distanci.
Kako ju je poklopio u izbornoj noći, poklopit će je i nakon izbora.
Zoran Milanović je prije pet godina slavio Josipovićevu pobjedu, uglavnom zato što je ta pobjeda otvorila vrata njegovu dolasku na vlast godinu dana kasnije, ali to slavlje nije dugo trajalo.
Zahladili odnosi
Čim se osjetio ugroženim, bilo na državnoj, a još više na stranačkoj razini, kad je osjetio da Pantovčak postaje mjesto gdje se ugrožava njegova pozicija premijera i šef SDP-a, odnosi s Josipovićem naglo su zahladili.
Josipović danas pozira s Mirelom Holy, angažira Milanovićeve odbačene kadrove iz SDP-a, figurira kao paralelna linija zapovijedanja u stranci, njeguje političke i društvene odnose koje Milanović ne odobrava, a na koncu, stvari su se zahladile na čisto ljudskoj razini. Ova vlast premala je za obje taštine.
Odnosi su se zatoplili u trenutku kad je na vrata počeo lupati HDZ. Pakt Josipovića i Milanovića pitanje je političkog opstanka za obojicu.
Nema sumnje da se Karamarko priprema za takav scenarij. A njegova hladna, u najmanju ruku suzdržana reakcija na Kolindin rezultat pokazuje da je on već bio digao ruke od nje, odnosno da bi mu najviše odgovaralo da on bude hadezeovac s najvišom titulom u zemlji.
U tom smjeru išao je njegov iznenadni prijedlog da se ukine izravni izbor predsjednika države, a sjetimo se, prije par godina u javnost su se puštale najave o tome da bi upravo Karamarko želio biti predsjednik Republike.
Što dalje od operativne politike, što bliže ideološkom poziranju.
U središtu moći
Poanta je u tome da Karamarko želi biti u središtu političke moći. Pobjeda na predsjedničkim izborima poslužila bi mu kao uvertira za parlamentarne izbore, Kitarović se dosad pokazala kao ambiciozna, ali ne previše samostalna osoba, kao osoba koja zna koristiti priliku u sjeni stranačkog lidera, bez dizanja glasa i izazivanja problema.
Ali svakome onome tko je vidio njezin nastup u izbornoj noći, osjetio tu euforiju na granici histerije, moglo je kroz glavu proći pomisao da bi se Kolinda na Pantovčaku možda počela ozbiljno shvaćati.
Da bi mogla pokidati konce koje ju drže uz Karamarka i Brkića, da bi mogla osjetiti moć koju daje pozicija izravno biranog šefa države, pa da bi čak mogla dobiti poriv doista udarati šakom po stolu.
Ne samo Milanoviću, nego i Karamarku.
Za usporedbu, ni Josipović nikad nije iskazivao političku ambiciju, niti se posebno isticao u stranci i parlamentu, pa su se stvari promijenile nakon dolaska u Predsjedničke dvore.
Tko zna na što je spremna Kolinda, sada kad joj osmijeh više ne silazi s lica.
Zato Karamarko zna da mora paziti što želi. Želi dobiti predsjedničke izbore, želi svima - a najviše Kolindi - dati do znanja da je to njegova pobjeda, želi zadržati apsolutnu moć i kontrolu, i nipošto ne želi da se bilo koga iz HDZ-a dovodi u istu razinu s njim. Dovoljno je da se sjeti što se dogodilo Ivi Sanaderu kad je dao vlast Jadranki Kosor.
Kao što Milanović i Karamarko drže stranke pod kontrolom, žele pod kontrolom držati i svoje predsjedničke kandidate.
Lupanje šakom po stolu rezervirano je za one druge.
