Najlakše je reći da je Josip Šimunić svojim pokličem "Za dom spremni" pokvario slavlje. Ali kome? Onim tisućama na stadionu koje su skandirale zajedno s njim?
Joe Šimunić je ljubitelj opere. I onih trideset tisuća ljudi na stadionu također su ljubitelji opere. I bila je to zapravo operna večer na otvorenome. Falio je samo Dražen Siriščević.
Jer, ako netko slučajno pita, recimo FIFA ili FARE ili nedajbože hrvatski organi gonjenja, onda je taj poklič "Za dom spremni" ustvari citat iz opere "Nikola Šubić Zrinski", a ne ustaški pozdrav.
Ni Šimuniću, ni navijačima sinoć kao ni proteklih godina, sigurno nije palo na pamet da je to što urliču zapravo ustaški poklič. Da simbolizira zločinački režim koji je eliminirao 80 tisuća ljudi u Jasenovcu, ubijao i pokrštavao Srbe, ratovao uz bok s Hitlerovim nacistima i bio na strani povijesnog zla.
Opera u Jasenovcu
I taj režim, kad smo već kod povijesti, također je imao sluha za operu. Pa je tako, prema riječima bivšeg predsjednika Sabora akademika Nedjeljka Mihanovića, u Jasenovcu logoraše zabavljao operetom "Mala Floramye". Prije nego što ih se riješio.
Tako je i Šimunić sigurno odrastao na jednoj drugoj slavnoj operi u kojoj još slavniji hrvatski vojskovođa 1566. godine uzvikuje "Za dom sad u boj", pa mu je to ostalo usađeno u dušu. Evo, čak i u Japanu (zemlji prekoputa Joeve rodne Australije) toliko su bili oduševljeni Šubićem Zrinskim da, nakon što su ih hrvatski mornari 1919. godina naučili pjesmu "U boj u boj" i danas izvode zborsku operu "U boj".
Doduše, ne i "Za dom spremni".
Komentatori će reći da je Joe Šimunić, hrvatski stoper australskih korijena, svojim urlikom u mikrofon pokvario pobjedničku večer u Maksimiru. Možda jest, ali kome?
Možda onim tisućama navijača koji su na Šimunićevo "Za dom" sinoć zdušno odvraćali "Spremni!", kao što su to činili godinama, valjajući iz utakmice u utakmicu, s tribine na tribinu, taj ustaški poklič?
Na Pavelićevu grobu
Možda predsjedniku HNS-a koji se svojedobno uslikao na madridskom grobu Ante Pavelića? Možda TV komentatorima koji se nikad u modernoj povijesti nisu ogradili od tog skandiranja u živom prijenosu, skandiranja koje se obično kombinira s onim folklornim "Ubij Srbina"?
Možda hrvatskoj policiji i Državnom odvjetništvu koje bi trebalo slične ispade sankcionirati po službenoj dužnosti?
Ili će ova Šimunićeva operna arija opet završiti na stolu stranih centara moći koji neće imati sluha za hrvatsku povijest, kakvu god ovom prilikom odabrali.
Nogometni ugođaj
Uglavnom, Šimunićev mali performans u trenutku slavlja pripisat će se nogometnoj euforiji u kojoj je sve dopušteno, pa i skandiranje ustaškog pokliča na međunarodnoj nogometnoj utakmici. Nije to ništa novo, ništa sa čime se nismo susreli ranije, ništa što se već nebrojeno puta propustilo sankcionirati. Jer, eto, tako Hrvati slave.
Na koncu, koga uopće briga za Joea Šimunića. On će možda otići u Brazil, možda se vratiti u Australiju, možda neće. Veći su problem ovi koji ostaju. I jedva čekaju novu priliku da svi zajedno gromoglasno zapjevaju svoju omiljenu ariju "Za dom spremni".
