Državni vrh trebao se probiti do groblja i pokazati kako ima pravo pravo biti tamo. I to baš zato što su ga Tomislav Josić i Tomislav Karamarko u tome pokušali spriječiti.
Državni vrh odustao je od kolone sjećanja za Vukovar. Stožer je pobijedio.
"Nismo se htjeli inatiti", izjavio je predsjednik Ivo Josipović. "Na silu ne ide, nikad nikome to nije palo na pamet", dodao je premijer Zoran Milanović. A zatim dodao znakovitu rečenicu: "Tko god to želi na ovakav način organizirati, a u stanju je okupiti ovakav broj ljudi, to može napraviti".
Znači, zakon većine pobjeđuje. Vlast podvija rep i odlazi kući.
Neviđena sramota
To što se dogodilo u Vukovaru neviđena je sramota. Ali ne samo stožera koji je opstruirao komemoraciju, blokirao službenu kolonu, spriječio državni vrh da oda počast žrtvama Vukovara i tako ponizio sve žrtve koje su pale za obranu hrvatske državnosti, nego i sramota vlasti koja je pokazala da je slaba, neodlučna, pa i kukavička.
Umjesto što su se zaustavili kod lampiona na cesti i odustali od kolone, predsjednik države, premijer i ostali trebali su podići svaki po jedan lampion i nastaviti dalje. Pa da vidimo tko će ih zaustaviti.
Jer Vukovar bi za njih trebao biti važniji od političkog obračuna s HDZ-om i stožerašima. "Ovo za mene nije utakmica, neka igraju sami", poručio je Milanović, zgađen onime što se događa, ali s gardom kao da je on iznad svega toga.
Međutim, što god on mislio, ovo u neku ruku jest utakmica. Utakmica koju hrvatska vlast nije smjela izgubiti.
Možda će netko reći da je bilo pametno što državni vrh nije htio na silu ići prema groblju, što nije htio nasjesti na provokacije i isprovocirati sukob s takozvanom "vukovarskom kolonom".
Ustuknuli pred većinom
Ali kao i kod dvojezičnih ploča koje su razbijane pod nosom policije koja se potom, nakon pregovora stožera s Milanovićem, povukla iz Vukovara, tako je i ovim odustajanjem država pokazala da ne kontrolira situaciju u Vukovaru, da popušta pod pritiskom, da je spremna ustuknuti pred gomilom i da joj u konačnici nije stalo.
Nisu im dali da dođu do groblja, pa su se oni uvrijeđeno okrenuli i otišli kućama.
Hoće li tako biti i ubuduće? Kao što je to bilo u slučaju referenduma o braku kojeg je isto isprovocirala većina kako bi dokazala svoju nadmoć nad manjinom? Hoće li ova vlast odustajati svaki puta kad je većina pritisne, napadne ili jednostavno opstruira?
Nakon ovoga logično bi bilo zapitati se čiji je zapravo Vukovar. Je li on proglasio eksteritorijalnost, postao grad pod vlašću stožeraške gomile koja najprije opstruira primjenu hrvatskih zakona, potom dijeli kolone na "hrvatsku i onu koja to baš nije", a na koncu tjera vlast s komemoracije?
Jer ovo što se danas dogodilo opasno smrdi na državni udar.
Čiji je Vukovar?
Ne samo što je stožer prijetio državnoj vlasti da "nije dobrodošla" u Vukovar, potom je uspješno spriječavao da se probije do groblja, već ju je na koncu prisilio da ode iz Vukovara. I to na godišnjicu njegova pada.
Prije 22 godine u tom gradu branila se hrvatska država, a danas je ta država potjerana iz Vukovara.
To je poruka ovog Josipovićeva i Milanovićeva odustajanja od kolone.
Kažu da se jednostavno nisu htjeli inatiti. Ali upravo iz inata trebali su se probiti do groblja i tako svima pokazati da i oni - u ime hrvatske države, ali i u svoje vlastito ime - imaju pravo biti tamo. I to baš zato što su ih Tomislav Josić i Tomislav Karamarko u tome htjeli spriječiti.
Ovo nije bio poraz hrvatske vlasti. Ovo je bila dobrovoljna predaja.
