Ivo Josipović prvi je predsjednik za samo jedan mandat, a Kolinda Grabar Kitarović postala je prva žena na čelu države. Ovo je tek uvertira za ono što slijedi na jesen
Izgubio je dobivene izbore i ušao u povijest kao prvi predsjednik Republike sa samo jednim mandatom.
Uglavnom, kako je vladao, tako je i izgubio. Punih pet godina brinuo je samo o vlastitom rejtingu, ponosio se svojim rejtingom, vadio se na vlastiti rejting, a onda kad je bilo najvažnije, otkrio da je u tih pet godina ostao bez onog puno važnijeg - glasova svojih birača.
Godinama se prezentirao kao pobjednik, a otišao u povijest kao gubitnik.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sam si je kriv
I za sve što mu se dogodilo na ovim izborima Ivo Josipović može kriviti samo sebe. Više nego Zorana Milanovića i njegovu neuspješnu Vladu, više nego Kolindu Grabar Kitarović i njezinu discipliniranu armiju glasača. Može kriviti svoju politiku kojom se želio svidjeti svima i ne zamjeriti nikome, može kriviti svoju kampanju koja je bila loša, promašena i u kojoj ipak nije uspio motivirati svoje birače da izađu nasuprot vojsci Kolindinih birača.
A Kolinda Grabar Kitarović ušla je u povijest kao prva žena na čelu države.
Učinila je ono što se malo tko usudio prognozirati, pa čak i mjesec dana prije početka predizborne kampanje. Kandidaturu je dobila zahvaljujući sjajnom statusu u anketama, a izbore dobila zahvaljujući stranačkoj mobilizaciji, nezadovoljstvu građana, udaru na hrvatsku Vladu, atmosferi promjena, ali najviše zahvaljujući lošoj i neodlučnoj politici Ive Josipovića.
Poraženom predsjedniku Vlada je bila teret zato što se nije znao prema njoj postaviti, konzervativna revolucija mu nije išla na ruku zato što joj se nije želio postaviti, birači su mu došli glave zato što ih nije znao mobilizirati.
Izborni rezultati su pokazali da je Ivo Josipović u ovih pet godina izgubio 300 tisuća glasova.
Iako je odaziv na predsjedničke izbore bio najveći u povijesti, a razlika između kandidata najmanja, Josipović je u odnosu na 2010. godinu izgubio gotovo četvrtinu glasova: 1,3 milijuna nasuprot nešto više od milijuna ove nedjelje.
Izlaznost nije dovoljna
Na to je upozorila i Željka Antunović, voditeljica njegove kampanje, koja je u izbornoj noći izjavila kako "izlaznost nije bila dovoljna". Dakle, stvar je bila samo u Josipoviću i njegovim biračima.
Ovo su bili najneizvjesniji izbori do sada, ali to je zapravo posve očekivano. Oba kandidata su bila toliko slična - po stilu, ponašanju, umjerenosti, nekarizmatičnosti - da je normalno da ih je dijelilo samo dvadesetak tisuća glasova.
Oni su kampanju vodili zbijeni u strogom centru, dok su hrvatsko biračko tijelo podijelili na široke i nepomirljive polovice.
Josipović je računao da će u atmosferi podjele upravo njegovi birači biti motivirani za izlazak na izbore, ali on se zapravo nije u kampanji, kao ni tijekom mandata, obraćao svim svojim biračima. HDZ je mobilizirao na mržnji, ali Josipović nije dovoljno mobilizirao na otporu mržnji.
U izbornom stožeru je okupio ljude koji nisu bili baš prepoznatljivi po nekakvoj lijevoj politici, osim spominjanja antifašizma on se nije gurao prema ljevičarskoj idelogiji, na Pantovčaku je imao savjetnika Opusa Dei u trenutku kad se Hrvatska podijelila oko referenduma o braku, dodvoravao se vukovarskom stožeru u trenutku kad su udarali na ćirilicu i prijetili rušenjem Vlade i ustavnog poretka, a ni o Franji Tuđmanu se nije usudio reći da je imao loše, nego tek "nedobre" poteze.
O socijalnoj osjetljivosti da se i ne govori.
Tražio je glasove ljevičara, a da se zapravo nikad nije postavio kao zaštitnik ljevice u ovoj zemlji.
Milanovićev poraz
I kao što je Josipovićeva pobjeda prije pet godina najavila dolazak Zorana Milanovića na vlast, tako bi njegov poraz mogao najaviti Milanovićev odlazak s vlasti. A time i odlazak sa čela SDP-a.
Isto tako, to bi značio dolazak Tomislava Karamarka u Banske dvore.
Ali Kolinda Grabar Kitarović nema retoriku Karamarkova HDZ-a, bez obzira što se njezina kampanja time služila u mobilizaciji najtvrdokornijeg biračkog tijela. To može u ovom trenutku biti mala utjeha Josipovićevim biračima u trenutku kad su shvatili da nemaju kandidata sposobnog pobijediti kandidata kao što je Kolinda Grabar Kitarović.
Čak ni s pozicije moći.
Bili su to, dakle, po mnogo čemu povijesni izbori, ali samo kao uvertira za one važnije izbore koji slijede već ove jeseni.
