Tomislav Karamarko poručuje Milanu Bandiću da ne može ići u Crkvu i nositi Titov bedž. Ali tko kaže? Kad je i Karamarko pokazao da se u politici može svašta
"Ne možeš jedan dan na Vrbanima otvarati školu koja nosi ime Alojzija Stepinca, a onda nekoliko dana kasnije imati na prsima Josipa Broza Tita koji je dao ubiti Stepinca".
I još nešto ne može.
"Ne možeš u Mariji Bistrici u društvu biskupa, mnoštva svećenika i vjernika nositi svijeću ili križ, a onda u nekakvom čudnom happeningu nekih ljudi, takozvanih antifašista iz bivše Jugoslavije, koji na Bundeku prave neki novi Kumrovec, nosi bedž s likom Josipa Broza Tita, kojeg smatram jednim od najvećih zločinaca nad hrvatskim narodom".
To je bila Karamarkova poruka zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću. "Ne može to tako".
Ali kako ne može?
Kad je Bandić pokazao da može. Može na predsjedničke izbore krenuti kao friško izbačeni SDP-ovac, pa onda u drugom krugu osvojiti 900 tisuća glasova uz podršku Crkve i političke desnice. Koliko je to govorilo o SDP-u, a koliko o Crkvi, to je drugo pitanje, ali Bandić je pokazao da je to moguće.
Kao što je moguće i uvjerljivo pobjeđivati u Zagrebu: gdje je kao gradonačelnik otvorio obećanu osnovnu školu, a nije se klanjao Stepincu, kao što je sudjelovao na skupu antifašista u gradu čiji najljepši trg i dalje nosi Titovo ime. A moguće je na izborima dobiti podršku ljudi koji su još do jučer začepljivali nos na sam spomen Bandićeva imena.
Bandićevo pomirenje
Uostalom, nije li se Franjo Tuđman, osoba sa čijim nasljeđem Karamarko hodočasti po stranačkim skupovima, hvalio pomirenjem ustaša i partizana? E pa, Bandić je sve njih pomirio u jednoj osobi.
A kad smo već kod toga, i sam Karamarko je pokazao da se sve to može. Može se biti šef kabineta Josipa Manolića, pa onda voditi hajku na udbaše. Može se voditi predsjednička kampanja Stipe Mesića, a onda govoriti da su se njih dvojica "razišli na ideološkim razlikama".
Kao što je mogao u intervjuima isticati kako je haška optužnica protiv Ante Gotovine "politička" i "nepravedna", a onda kao šef tajne službe sudjelovati u generalovu lociranju, identificiranju i transferiranju.
Pa tko kaže da se ne može?
Za brak izvan braka
Može se, osim toga, zalagati i za ustavnu definiciju braka kao zajednice muškarca i žene, a onda se rastati od supruge. Može se poskrivećki potpisati peticija za referendum protiv ćirilice, a zatim se javno protiviti njezinu raspisivanju. Može se čak i sudjelovati u blokadi "nevukovarske kolone", a onda dijeliti lekcije Vladi da si tako nešto nije smjela dopustiti.
Sve se to nekako može: i raditi za Sanadera, i skupljati dokaze protiv Sanadera, i ući u Kosoričin HDZ, i izbaciti Kosoricu iz HDZ-a...
Zašto onda Karamarko misli da sve to, i još više od toga, Milan Bandić ne može?
Je li to samo zato što mu se potencijalni "gradonačelnik Hrvatske" gura u biračko tijelo, otima se za glasove desnice, za podršku Crkve i donacije bogatih sponzora? Ili možda zato što on osobno u anketama stoji gore čak i od Bandića?
Od Hrasta do Stijene
Karamarko doista ne bi smio biti toliko zavidan, ako se ima u vidu s koliko je gorčine primio uspjeh Željke Markić i njezina Hrasta na referendumu o braku. Osjetio se toliko ugroženim da se u nije udostojio u referendumskoj noći pojaviti u stranačkom stožeru.
I sad, baš kad se riješio Ruže Tomašić, osobe koja je osvojila najviše glasova na HDZ-ovoj listi za Europski parlament, poslavši je daleko od očiju i daleko od srca birača desnice, već mu je u kadar uletio Bandić.
Karamarko se upregao profilirati stranku do granice implozije, sužavajući njezin potencijal na sve uži ideološki i svjetonazorski krug, da bi ga Bandić svojim "pokretaškim", gotovo tuđmanovskim zamahom, konstantno podsjeća na ono što HDZ propušta.
Milan Bandić nije za podjele i ratove, nije za politiku i ideologiju. On je za to da svi lijepo dođu k njemu: komunisti i ustašofili, obavještajci i liječnici, uglednici i oni manje ugledni, oni sa školom i oni bez škole, oni s lovom i oni kojima je lova nasušno potrebna...
Dok Karamarko razglaba o svjetonazoru, Bandić skida kazališne plakate s Gospinim likom. Tko onda kaže da se ne može?
Udbaši i heroji
Itekako se može. Može se istovremeno biti korumpiran i boriti protiv korupcije, biti udbaški egzekutor i hrvatski heroj, biti vođa oporbe, a ne biti nigdje.
Pa stoga, umjesto da izigrava uvrijeđenog partibrejkera, Karamarku bi bilo pametnije učiti od najboljih. A kad je kršenje pravila u pitanju, od Bandića boljeg neće naći.
