Ovo je Milanovićeva pobjeda, ali ipak smrdi na teški poraz

Rijetko je kada pobjeda zvučala kao poraz.

Ovo što je Zoran Milanović napravio sebi, svojoj Vladi i stranci, već doista dugo nije viđeno na hrvatskoj političkoj sceni. Dvanaestosatno mrcvarenje i tajno glasovanje koje je raskolilo SDP ravno po sredini, sa samo tri glasa na strani predsjednika SDP-a, nanijelo je ogromnu štetu pobjedniku, možda čak i više nego poraženima.

Slavko Linić je izbačen iz SDP-a nakon glasovanja koje je isforsirao sam Milanović, pretvorivši stranku u taoca svog privatnog obračuna s bivšim ministrom. Linić više nije bitan, bitno je ono što ostaje nakon ovog debakla. 

Željan osvete

Pobjednik Milanović ostaje osakaćen na čelu stranke i Vlade, željan osvete, željan rekonstrukcije Vlade iz koje će izbaciti i onu dvojicu ministara koji su na Predsjedništvu SDP-a bili protiv njegova prijedloga o izbacivanju Linića, a sada, nakon ovog samoubilačkog masakra, navodno željan još boljeg rada Vlade.

"Ispričavam se hrvatskoj javnosti", kazao je Milanović nakon pobjede. "Sad ćemo se još ozbiljnije posvetiti rješavanju gospodarskih pitanja".

Kao da se prije ovoga nije baš ozbiljno bavio svojim poslom. I kao da će mu ovako podijeljena, posvađana, demoralizirana, devastirana i zgađena stranka u tome davati još veću podršku.

Samo se Dražen Budiša 1997. godine tako radovao kad je u svađi s Vladom Gotovcem uspio raskoliti HSLS. I samo se Tomislav Karamarko može ovome veseliti.

Za samog Milanovića nema prostora za likovanje. Ostao je na čelu stranke i Vlade do daljnjega, sa sve manje ključnih ministara, sa sve manje podrške u SDP-u, kao i sa sve manje vremena da se "još ozbiljnije" primi posla na oporavku države.

Podstrek neprijateljima

Milanović se sinoć riješio jednog neprijatelja, ali je zato ostalim neprijateljima dao dodatnih motiva da još ozbiljnije krenu u njegovo rušenje. Ako su za to uopće sposobni.

Da je poštedio Linića, odnosno ostavio odlučivanje o njegovu opstanku u SDP-u za neko drugo, manje eksplozivno vrijeme, pokazao bi se kao velikodušan lider željan pomirbe sa svojim protivnicima. Na taj način bi možda i najbolje neutralizirao Linićeve napade i doista se posvetio svom poslu u Vladi.

Ili, ako je baš bio odlučan u njegovu izbacivanju, onda je bilo logičnije da je upotrijebio argumente koje idu na kriminalizaciju ili korupciju Slavka Linića, a ne na njegove javne optužbe na račun premijera, njegova brata i njegovih prijatelja. 

Ali eto, sinoć je još jednom zapečaćena praksa da se iz SDP-a izbacuju ljudi zbog verbalnog delikta, a ne zbog toga što su završili u zatvoru ili pred sudom, u sukobu interesa i u ozbiljnim malverzacijama. 

Linić žrtva

Ovako, ne samo da Liniću neće začepiti usta, već je od njega u očima polovice članova Glavnog odbora napravio žrtvu, dok je on sam izgubio ogroman dio svog kredibiliteta. Onog komadića koji se rapidno topi.

I ako sada krene u daljnju čistku svojih protivnika, izbacivanje ministara i raspuštanje ogranaka, Milanović neće samo potpisati smrtnu presudu sebi, nego i čitavom SDP-u, onom "dragulju", kako ga je sinoć nazvao. 

Dragulju koji mu je kao Gollumu očito pomutio rasuđivanje.

I što je još zanimljivo, sinoć na Glavnom odboru nije u pitanje došao njegov mandat predsjednika koji je dvaput zaredom izgubio europske izbore, već je stranka dovedena u situaciju da brani čast svog predsjednika od Linićevih optužbi na osobni račun.

Nanošenje političke štete još uvijek nije okvalificirano kao grijeh.

Milanovićev SDP već se dugo pretvara u političkog mrtvaca, zajedno s Vladom na čijem je on čelu. I koliko god mijenjao ministre, marginalizirao unutarstranačke suparnike - ustaljenim tempom od jednog po svakoj od sedam godina na čelu stranke - koliko god uvodio nove ljude i okruživao se sve užim krugom poslušnika, stranački rejting rapidno se topi, zajedno s ekonomskim pokazateljima države koju Milanović navodno spašava.

Neće se to bitno popraviti ni nakon Linićeva odlaska iz Vlade, a još manje iz SDP-a, bez obzira što Milanović želi ostaviti dojam kako mu ova tijesna pobjeda daje novu energiju i novi polet.

Čak i najavljena rekonstrukcija Vlade, potaknuta raskolom u stranci, baca još nepovoljnije svjetlo na samog premijera, koji je te ministre birao i tolerirao. Zajedno s Linićem, naravno.

Loša vijest

To je loša vijest za SDP, ali i za hrvatsko društvo, s obzirom da se radi o još jedinoj ozbiljnoj političkoj stranci koja se predstavlja kao progresivna i kao jedina brana povratku desnice i HDZ-a.

Ako je Linić zaslužio izbacivanje, niti Milanović nije zaslužio ostanak.

Ipak, od ovakvog šefa SDP-a gorom bi se mogla pokazati samo još njegova kilava opozicija. 

Tomislava Klauškog pratite i na Facebooku