Zoran Milanović nepodnošljivom je lakoćom opravdao postrojavanje crnokošuljaša na saboru HDSSB-a, ne odbacujući mogućnost postizborne suradnje s Glavašem.
Fascinantna je lakoća kojom je Zoran Milanović opravdao postrojavanje crnokošuljaša na nedavnom saboru HDSSB-a u Osijeku.
"Te priče s postrojavanjima", izjavio je sinoć u emisiji Pressing na N1 televiziji, "to je očito njegov pokušaj da malo uđe u birački prostor HDZ-a, koji je u ove četiri godine bio izrazito militantan".
"Ne mogu ovo odobravati", dodao je s izrazom žaljenja, više nego gađenja, "to je pogrešno".
Da bi zatim, u čak dva navrata, na pitanje voditelja je li spreman na postizbornu suradnju s ovakvim Glavaševim HDSSB-om, pitijski uzvratio: "Oni su rekli da njima nije prihvatljiva ta suradnja".
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Milanoviću, dakle, nije mrska.
Praktični su to ljudi
Zbog toga mu nije mrsko postrojavanje Sokolske garde na saboru stranke za koju benevolentno zaključuje kako je u njezinim redovima "stasala jedna generacija novih ljudi koji su praktični i imaju izborne rezultate".
Bez obzira što i oni dalje uzimaju Branimira Glavaša kao svog lidera i mentora.
A za tog Glavaša premijer Milanović nalazi opravdanje.
Ne smeta ga militantnost čovjeka koji je već jednom bio osuđen za ratne zločine 1991. godine u Osijeku i vjerojatno će biti opet, koji je godinama provodio strahovladu u Osijeku, zastrašivao svjedoke, prijetio sucima, rugao se institucijama, bježao od pravosuđa i od presude... A sada postrojava gardu u crnim uniformama.
To je za Milanovića potpuno opravdano kao politička strategija nasuprot militantnom HDZ-u.
"Ti ljudi", kaže Milanović misleći na birački prostor HDZ-a, "prijetili su ulicom, odvrtanjem plinskih boca, razbijanjem državne imovine čekićima. To je pokušaj utjerivanja straha u kosti, otišli su jako desno, to je fašizacija Hrvatske".
I onda ono posebno zanimljivo: "Te crne uniforme koje smo gledali po Zagrebu, te crne košulje i majice meni su više smrdjele (od Glavaševih)".
Sve to zvuči dobro. Baš onako predizborno.
Kome smrdi košulja?
Ali Milanović je zaboravio spomenuti nešto puno važnije: da je on bio taj koji je pregovarao sa crnokošuljašima koji su prijetili ulicom i odvrtanjem plinskih boca, a onda udarili na vrata Banskih dvora, kao i s onima koji su razbijali državnu imovinu čekićima.
On i njegova Vlada mjesecima su, pa i godinama, tolerirali tu "fašizaciju Hrvatske".
Tolerirali su stožeraše po Vukovaru, a još dulje šatoraše u Savskoj. Milanović je mjesecima šutke trpio "smrad crnih uniformi, crnih košulja i majica". Nije se gotovo uopće oglašavao, a kad se oglasio, zvučao je pomirljivo.
Pravio se kao da sve to nema s njim nikakve veze, baš kao što je sinoć lakonski - kao premijer, vođa vladajuće koalicije i političar - oprao ruke od Branimira Glavaša. "Ja s tim svijetom nemam veze, niti sam to kuhao niti kusao".
Nesporna fašizacija
Pa je onda valjda normalno da s tim svijetom, a radi se o čovjeku koji nije samo osuđen za ratne zločine, već je na političkoj sceni promovirao, pa i provodio fašizaciju Hrvatske, sada planira političku suradnju.
Za šefa SDP-a sporna je HDZ-ova fašizacija, protiv koje godinama nije poduzeo baš ništa, ali nije sporna fašizacija jedne političke stranke preko čovjeka koji za sobom već godinama vuče zadah mržnje i zločina.
Sokolovi i orlovi
Milanović u tome vidi tek politički manevar "ulaska u biračko tijelo HDZ-a", vjerojatno zato što je i njegovo domoljublje, ruka na srcu i raširene hrvatske zastave na stranačkom skupu također bio tek predizborni trik ulaska u hadezeovo biračko tijelo.
Dok će plašiti birače hadezeovim crnokošuljašima, Milanović će ih zvati da ga podrže u ostanku na vlasti uz pomoć Glavaševih crnokošuljaša, protiv kojih Milanovićeva vlast opet ne poduzima ništa.
Pa stoga, ako sutra i dođe do suradnje SDP-a i HDSSB-a, možemo očekivati zajedničko postrojavanje crnokošuljaša i pozdrav "lavovima i lavicama, orlovima i sokolovima". S rukom na srcu.
