Ante Kotromanović kaže da bi dao ostavku ako se pokvari tenk ili ako zataji puška. Kad zataji avion u zraku, onda pronalazi hrpu razloga zašto ostavku ipak neće dati.
"Dat ću ostavku ako zataji i jedna puška", rekao je jučer ministar obrane Ante Kotromanović. "Dat ću ostavku i zbog kvara tenka na cesti".
Ali kad zataji avion u zraku, onda ostavku ne može dati.
Iz sijaset razloga. Prvo, zato što se takvo nešto uvijek može dogoditi. Drugo, zato što se to događa i u drugim zemljama, poput Italije i SAD. Treće, zato što vojska nije dječja igra. Četvrto, zato što mora "porazgovarati sa svoja dva šefa", premijerom i predsjednikom države. Peto, zato što mora sačekati rezultate istrage koju će povjerenstvo provoditi punih 30 dana.
I šesto, zato što njegova ostavka ne bi riješila problem.
(Sedmi, najvažniji razlog zašto neće dati ostavku, nije spomenuo: zato što više nikad neće biti ministar.)
Nije ovo igra, šala...
Jer, ponavljao je Kotromanović u japankama na pisti Zračne luke Zemunik, dan nakon pada MiG-a 21 iznad Velike Gorice, "vojska nije igra i šala".
U par navrata on se proglasio odgovornim, čak i najodgovornijim, ali svejedno nema namjeru dati ostavku na mjesto ministra. Barem ne u idućih mjesec dana. A možda ni nakon toga, ovisno o tome što mu kažu njegovi šefovi Milanović i Josipović.
A ostavku neće dati čak ni nakon što je pred okupljenim novinarima izrekao i ovo: "Strepimo već tri godine zbog ovakvih sredstava kakve imamo".
Dakle, tri godine čekaju nesreću. I kad se ona dogodila, a malo je falilo da se dogodi i druga nakon što je istoga dana još jedan MiG bio u problemima sa stajnim trapom, Kotromanović se pohvalio kako je znao da se to sprema. Eto, da ne ispadne neinformiran.
I opet nije dao ostavku. Nije čak ni otišao u Zagreb da posjeti pilota koji je spasio sebe i građane Velike Gorice, a slijedom toga i fotelju ministra koji se u slučaju veće tragedije ne bi mogao vaditi na prisebnost pilota.
Osim toga, ta dva MiG-a, jedan koji se srušio i drugi kojem je malo falilo, bila su jedina dva zrakoplova koja su prekjučer čuvala zračni prostor. Toliko o borbenoj gotovosti.
Ostavka, ostavka
I tako, ministar iz stranke koja je godinama iz oporbenih klupa vikala "ostavka, ostavka" na svaku nesreću u HDZ-ovu resoru - od izlijetanja vlakova, padanja helikoptera do nasukavanja brodova - sada čeka nalaze povjerenstva, hvali se da je znao kako će do nesreće doći, ali nije mogao ništa učiniti, i poručuje kako ni ostavka ne bi spasila stvar.
I da u ostalim zemljama padaju avioni, pa zašto ne bi i u Hrvatskoj.
Pa ako već ne odlazi premijer zbog trogodišnjeg uzastopnog pada BDP-a i zbog strmoglavog pada povjerenja građana u hrvatsku Vladu, ako ne odlaze ministri zbog pada zaposlenosti, zbog pada turističkih noćenja, zbog pada prihoda od poreza, ako ne odlazi predsjednik vladajuće stranke zbog pada rejtinga njegove stranke, onda ne treba očekivati ni da će otići ministar obrane zbog pada vojnog zrakoplova.
To je očekivano. To je neizbježno. To je normalno i vani.
Ostavka ne bi spasila stvar, kaže Kotromanović, a tako razmišlja i kompletna Vlada, na čelu s premijerom Milanovićem.
Nema alternative
On poručuje kako njegova Vlada nema alternativu, tvrdi da je situacija ovako teška iz objektivnih razloga, optužuje HDZ da je ostavio velike dugove i rasulo, priča o slučajnoj državi i sličnim floskulama. A čak i onda kad promijeni ministra, a naredao ih je već pristojan broj, očito je da se situacija ne poboljšava.
Pa čemu onda smjene i ostavke?
Kotromanović tvrdi da se osjeća odgovornim, ali eto, "vojska nije igra ni šala", pa se ne treba igrati ni s ostavkama samo zato što je pao avion, a nije se, nedajbože, pokvario tenk ili zatajila puška.
Možda Kotromanović ovom prilikom nije spominjao "pucanje u glavu".
