Milanovićeva argumentacija protiv teritorijalnog ustroja Hrvatske neodoljivo podsjeća na ono što je Karamarko o tome govorio na stranačkom skupu u Sisku
Dok Tomislav Karamarko navlači sa sobom bistu prvog hrvatskog predsjednika, poziva se na njegovo nasljeđe, citira ga i oponaša, Milanović poručuje kako je Tuđman uz Tita bio nešto najbolje što smo u jednom razdoblju povijesti imali, a čim je Karamarko svečano otvorio dvometarski spomenik Tuđmanu, Milanović je uzvratio najavom da će nova zračna luka u Zagrebu nositi ime "Dr. Franje Tuđmana".
Onda mu je ukrao Pelješki most. (Koji je HDZ davno prije ukrao SDP-u.)
"Napadali su nas za Pelješki most", žalio se ovih dana Karamarko, "govorili da o tome pričaju samo budale, a sada govore da gradnja samo što nije počela".
A sada mu krade argumente protiv teritorijalnog preustroja Hrvatske.
"Ne vidim ništa dobro u tome da zemlju podijelimo u pet povijesnih regija", izjavio je Milanović ove subote u tjedniku Telegram, "jer je upravo to bila okosnica hrvatskih podjela i manipuliranja Hrvatskom u ne tako davnoj prošlosti. Tko god da je uspostavio ovakav županijski sustav, posjedovao je vrlo dobar politički osjećaj za hrvatske potrebe".
A ta njegova izjava, stilom i argumentacijom, frapantno podsjeća na ono što je Tomislav Karamarko nedavno izjavio u Sisku: "Ne možemo dopustiti ukidanje županija. Podjela Hrvatske na pet ili šest regija može biti vrlo opasna i to ne želimo. Nije bez razloga prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odlučio o podjeli Hrvatske na 20 županija i tako će i ostati".
Ali i na ono što je rekao Andrija Hebrang prije sedam mjeseci u Večernjem listu: "Tuđman je bio protiv regija zato što su u povijesti regionalne podjele trgale Hrvatsku i svaki je regionalizam potencijalno opasan za ono što je postignuto u Domovinskom ratu".
Pa kad je to Zoran Milanović postao plagijator?
Josipovića ne krade
I kad već prepisuje tuđe ideje i izjave, zašto ih ne prepisuje od svog predsjedničkog kandidata Ive Josipovića, koji se u kampanji zalagao za teritorijalnu reformu kao preduvjet svih drugih reformi?
"Vjerujte, nemam s tim ništa", odbrusio je Milanović na pitanje novinara o Josipovićevu programu.
Pa ako nema ništa sa svojim kandidatom, onim kojeg je podržavao, financirao, hvalio i propagirao kao najboljeg kandidata za predsjednika države, kako to da ima puno toga zajedničkog s onim što govore Karamarko i Hebrang?
Lako to što je Milanović odustao od teritorijalnog preustroja Hrvatske, iako je to bilo glavno predizborno obećanje Kukuriku koalicije, dio Plana 21, tema studije Ekonomskog instituta koju su naručili ministri Branko Grčić i Arsen Bauk, gotovo unisoni zahtjev brojnih stručnjaka i nekih koalicijskih partnera...
Lako što je od toga odustao uz ničim potkrijepljenu argumentaciju kako "na financiranje manjih teritorijalnih jedinica odlazi mnogo manje novca nego što se u javnosti misli".
Lako i što je to još jedan od iznevjerenih obećanja, kukavičkih i oportunističkih poteza kojima je propustio priliku za provođenjem spasonosnih reformi.
Ovom prilikom problem je što Zoran Milanović pritom koristi potpuno istu argumentaciju kao i njegovi najveći politički protivnici. On im ne izbija argumente. On ih preuzima i prihvaća kao svoje.
Stari bračni par
I tako je ono što je dosad bilo nezamislivo, a ponekad čak i predmet sprdnje, postalo politička realnost.
Poput starog bračnog para koji s godinama počnu zvučati jednako, više gotovo nema razlike između onoga što govore Milanović i Karamarko. Da se u novinama uz izjave ne pojave njihove slike, ljudi bi se lako mogli zabuniti.
Pa umjesto za Tomu glasati za Zoku. Ili obrnuto.
To, međutim, više nije smiješno.
Milanović se toliko trudi potkopati Karamarka na desnici, da se i sam pretvorio u desničara. Kako je krenuo, još će i poslušati Duju Marasovića koji je u Saboru posprdno izjavio kako će Milanović u kampanji početi vikati "Za dom spremni".
I zato nam je sada napokon jasno zbog čega se premijer svako malo trudi naglasiti kako je on "drugačiji od HDZ-a".
Da nema tog upozorenja, teško bismo primijetili razliku.
Možda je konačno došlo vrijeme da Karamarko tuži Milanovića zbog plagiranja. Prije nego što ga njegovi vlastiti birači kazne zbog duševnih boli.
