"Imao sam prilike vidjeti vrlo detaljan popis suradnika Udbe i KOS-a i na njemu nije bilo Tomislava Karamarka", izjavio je Ivo Josipović u intervjuu Večernjem listu.
"Imao sam prilike vidjeti vrlo detaljan popis suradnika Udbe i KOS-a, s imenima i prezimenima, kodnim nazivima, vezama i drugim detaljima, i na njemu nije bilo Karamarka".
Nevjerojatno je koliko je pitanja Ivo Josipović otvorio samo ovom jednom rečenicom u nedjeljnom intervjuu Večernjem listu.
Previše za čovjeka kojeg se smatralo odmjerenim, previše za političara za kojeg se mislilo da se ne zalijeće u svojim izjavama, previše za novinski intervju koji prolazi autorizaciju i moguće je provjeriti i izbrusiti svaku rečenicu.
Josipović je ovime pokrenuo pravu lavinu.
Prvo, tko je sastavio taj popis i zašto?
U izjavi za tportal Josipović kaže kako je riječ o "neslužbenom dokumentu" kojeg su "izradile hrvatske službe". Nije rekao po čijem nalogu. Nije rekao ni koje su to službe. Niti je objasnio je li posao hrvatskih službi izrađivati popise Udbaša i KOS-ovaca. Niti je li posao šefa države kopati po takvim papirima.
Drugo, što je Josipović kao tadašnji predsjednik tražio u tom dokumentu? Sebe ili druge?
On tvrdi da je na tom popisu bilo "profesora, biskupa, svećenika, danas istaknutih boraca za ljudska prava, ljevičara i desničara, HDZ-ovaca i SDP-ovaca, kulturnjaka i sportaša".
Zašto mu je bilo važno da prođe, očito vrlo pedantno, cijeli taj popis i vrlo dobro memorira (ili pohrani) popis osoba na njemu?
Nema lustracije
Ako nema lustracije, nema ni potrebe za takvim popisima. Njihovo je mjesto u državnom arhivu ili u smeću, a ne u Uredu predsjednika. Još je manje posao hrvatskih službi da sastavljaju takve spiskove i serviraju ga šefu države. A vjerojatno i premijeru i tko zna kome još.
Taj popis je u sadašnjoj situaciji apsolutno izlišan, osim ako nije namijenjen ucjenama, prozivkama i sramoćenju. To dobro znaju svi oni koji su takve i slične popise upitne vjerodostojnosti lansirale u javnost od devedesetih godina naovamo.
Treba li baš ovom popisu vjerovati?
Josipović tvrdi da mu je to "izgledalo doista vjerodostojno", jer je u njemu "vidio toliko detalja i toliko ljudi da sumnja da su podaci neistiniti". "Tko hoće, neka utvrđuje vjerodostojnost", kaže on.
Ali kako će netko utvrđivati vjerodostojnost ako Josipović ne želi objaviti taj popis?
Možda bi se njime bavili novinari, možda povjesničari, možda arhivari i vještaci. Međutim, Josipović je o tom popisu koji je kolao državnim vrhom predugo šutio i nije ga nikome dao na provjeru vjerodostojnosti.
Zašto nije?
Zašto je bitno samo da je on kao predsjednik države dobio taj popis na stol i dobro ga proučio?
Zar samo da bi amnestirao Tomislava Karamarka od optužbi za udbašku prošlost?
HDZ presretan
"Imao sam prilike vidjeti popis udbaša i na njemu nije bilo Karamarka", kazao je Josipović, na što je HDZ pobjedonosno skočio. "Josipović je samo potvrdio ono što je Karamarko govorio od prvog trenutka kad ga je Josip Manolić optužio", izjavio je Miljenko Manjkas za tportal.
I tako, pored svih pitanja o porijeklu tog famoznog popisa udbaša, njegovoj svrsi i namjeni, otvorilo se i ono o vezi Josipovića i Karamarka.
Još kao šef države Josipović je javno poručivao kako s Karamarkom odlično surađuje, nakon bijega Ive Sanadera preko granice jedini je javno oslobodio odgovornosti Karamarka kao tadašnjeg ministra unutarnjih poslova, a sada se u predizbornim preslagivanjima pozicionirao kao potencijalna prevaga za dolazak HDZ-a na vlast.
Njegov koalicijski partner Radimir Čačić već je priznao kako je otvoren za suradnju s Karamarkom, da bi sada Josipović iskoristio nekakav fantomski, "neslužbeni", popis kako bi s Karamarka skinuo stigmu udbaša.
HDZ s "Yusipovićem"
Bilo bi to doista uzbudljivo: Josipović se promovirao kao nekakva uzdanica ljevice, desnica ga naziva "Yusipovićem", šatoraši su ga javno rušili (i srušili), a sada se kalkulira s mogućnošću da ga Karamarko prigrli kao prevagu u osvajanju vlasti.
Ali opet, ne bi to bilo ništa neobično.
Josipović je već na slučaju dvojezičnosti u Vukovaru, kad je stao na stranu stožeraša i Karamarka, pokazao da može biti fleksibilan kad su viši (ili njegovi) interesi u pitanju.
A i ovo petljanje s popisima udbaša sklepanih u manufakturi neimenovanih hrvatskih službi pokazuje kako je Josipović puno bliži bivšem špijunu Karamarku nego što (se) to želi priznati.
Nakon ovakvog (nehotičnog?) otkrića, vrijedi razmisliti o tome kakve je sve dokumente Josipović prebacivao po rukama dok je bio na Pantovčaku.
Kao što bi njegovi birači trebali razmisliti o tome što on namjerava učiniti s njihovim glasovima.
