Učinimo nekome dan ljepšim: Potaknite djecu na dobra djela

Ne treba posebno isticati važnost dobrog roditeljskog uzora u odgoju:  većinu će pouka o tome kako se ponašati djeca upiti promatrajući roditelje. No katkad ih treba ohrabriti. Doba godine u kojem smo sada daje odličan kontekst za lekciju iz pomaganja drugima. Mnogo je istraživanja pokazalo da djeca imaju urođenu sposobnost pomaganja. Rezultat jednog od njih objavljen je 2013. u časopisu Cognition i dokazao je da će većina dvogodišnjaka pokupiti  i vratiti predmet koji je slučajno ispao odrasloj osobi.  

No taj se bazični kapacitet rijetko spontano pretvori u prosocijalno ponašanje i češće će se djeca držati po strani kad nekome bude trebalo pomoći i minimalno će se angažirati. Često se djeca oglušuju na tuđe potrebe iz istih razloga kao i odrasli, a to je da im se ne da prekinuti neku aktivnost koja im izaziva ugodu i u kojoj trenutačno uživaju. A katkad su razlozi malo dublji: ako dijete odbije darovati nekome drugome, možda mlađem bratu ili prijatelju, igračku kojom se više ne igra, možda osjeća da taj drugi mnogo češće dobiva nešto nego ono i to mu izaziva nelagodu. Razumijevanje djetetova ponašanja i razgovor o tome kako se osjeća u trenucima kad smatramo da bi nekome trebao priskočiti u pomoć, a ono to ne napravi, ključni su za razbijanje njegovih strahova i prvi korak prema drukčijem ponašanju. A takav razgovor može početi rečenicom, savjetuje dječji psiholog Gail Heyman,  što možemo učiniti da bi nekome uz nas dan bio ljepši? 

Ohrabrite dijete da katkad pomogne prijatelju, na primjer, zavezati cipelice jer je zbog toga uvijek zadnji kad izlaze iz vrtića, ili barem da ga pričeka dok on veže vezice.  Podsjetite ga na to koliko je bilo sretno kad mu je netko vratio izgubljeni predmet ili slično. Opišite i neko svoje sretno iskustvo, kad ste dobili natrag izgubljene dokumente i kad ste pomogli neznancu promijeniti gumu na cesti. Istraživanje  Bryana, Mastera i Waltona objavljeno u Child Developmentu pokazalo je da je važan i način na koji roditelji razgovaraju o pomaganju.  Pokazali su da će četverogodišnjake više motivirati ideja da budu nečiji pomagači nego sam čin pomaganja. 

A važno je, ističu, i pripaziti na moguće negativne aspekte pomaganja - kad netko, najčešće dominantniji vršnjak, počinje iskorištavati takvo djetetovo ponašanje. To ćete preduhitriti razgovorima s djetetom i isticanjem da pomaganje drugima mora dolaziti od srca i bez prisile. Onaj koji pomaže ne smije se zbog toga loše osjećati, a vi ste tu da mu pružite potporu kad se malo izgubi u zamršenim odnosima u koje ga svijet dovodi.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote ekskluzivno uz 24sata!