Sve Linine anegdote: Bili smo gubitnici, posljednji u Europi

Prvi su mi problem bili ‘spavači’, mahom Dalmatinci. Zato sam ih na pripremama budio i prije kokoši, u 6.30, da budu spremni za jutarnji trening, kazao je bivši izbornik hrvatskih rukometaša Lino Červar.

- ‘Kljucali’ bi u predvorju hotela, na recepciji, po separeima... Vidio sam da im nije bilo po volji, no uvijek su bez pogovora odradili svaki trening, s tim nikad nije bilo problema - prisjetio se Lino, koji je tada preuzeo reprezentaciju koja je na EP-u 2002. zauzela posljednje, 16. mjesto. Nakon samo godinu dana odveo ih je do svjetskog zlata. 

Iz tog vremena je i anegdota kako je Ivano Balić spavao u trenirci.

- Tako sam mogao odspavati petnaestak minuta više, ustanem iz kreveta i spreman sam za trening - prisjetio se svojedobno Ivano. 

Červaru tada nije bilo nimalo lako, u reprezentaciju nitko nije vjerovao.

- Bili smo gubitnici, oni posljednji u Europi, a ja njihov izbornik, trener koji u karijeri iza sebe nije imao nikakvih rezultata. Nitko nije vjerovao u nas, a mi smo imali najveći motiv, bili smo gladni uspjeha - kaže Červar.

Hrvatska je osvojila zlato iako je krenula s porazom od Argentine.

- Uh, da ste im samo vidjeli taj prkos u očima, tada sam znao da idemo do kraja - zaključio je Lino.

Zbog praznovjerja cijeli su SP igrali u istim čarapama

Božidar Jović bio je jedan od glavnih igrača te 2003., a SP u Portugalu pamti po nekoliko anegdota.

- Balić je posljednji ulazio u autobus i posljednji uzimao torbu, a svi smo zbog praznovjerja turnir igrali u istim čarapama. Na kraju smo vratili i pobjedničku gusjenicu iz Atlante... 

To zlato nas nosi i deset godina poslije

Svake je godine neko natjecanje, tempo je luđački, treba sve to izdržati, a mi smo u pogonu već deset godina, kaže Igor Vori, kapetan i dobri duh reprezentacije:

- Sve je krenulo 2003. i sada od nas na svakom natjecanju očekuju medalju. Nije to lako, no i nakon deset godina imamo dovoljno motiva.

Na SP 2003. išli smo kao luzeri

Krenuli smo iz hotela Panorama, kao i sada. No tada nas gotovo nitko nije došao ispratiti, mislim da nikoga nije bilo briga niti su znali da idemo na SP, prisjetio se Blaženko Lacković, koji je s Igorom Vorijem ostao “posljednji Mohikanac” iz zlatne generacije 2003.