Točno 12 godina poslije: Gdje su i što rade prvaci iz 2003.

Na Svjetsko prvenstvo u Portugal 2003. godine hrvatski su rukometaši otputovali bez nade , s novim izbornikom i stigmom izgubljene generacije koja je godinu prije bila najgora reprezentacija na Europskom prvenstvu . Malo je reći da nitko nije vjerovao da Balić i društvo mogu nešto napraviti u Portugalu. Nitko osim možda Line Červara . Pogotovo nakon prvog kola i poraza od neke tamo Argentine .

No poraz od 'gaučosa' kao da je udario na njihov ego i probudio dotad neotkrivenu želju za pobjedom. U skupini su nanizali Saudijsku Arabiju, Rusiju, Francusku i Mađarsku . U drugom krugu u skupini su slavili protiv Egipta i Danske , a onda u polufinalu nakon dva produžetka uz fantastičnu igru Slavka Goluže dobili Španjolsku te u finalu 2. veljače uz sudački poguranac za naše protivnike pobijedili Njemačku 34-31 za povijesni naslov svjetskog prvaka.

Najbolji naš igrač u finalu bio je Mirza Džomba , koji je izabran i u najbolju sedmorku Svjetskog prvenstva, Vlado Šola branio je fantastično, a svijet je upoznao i genijalca Ivana Balića . Lino Červar prozvan je čudotvorcem, Lacković oduševio rukometne stručnjake svojim nebeskim skokovima i bombama s trećeg kata, dok je Renato Sulić bio možda i najkompletniji pivot u godinama koje slijede, isto kao i Petar Metličić na svojoj poziciji desnog vanjskog. No ono što je bila velika snaga ove reprezentacije bila je fantastična klupa. Svaki od tih igrača osim kapetana Pere imao je dostojnu zamjenu pojačanu za Dominikovića i Špoljarića u obrani... Nešto o čemu danas možemo samo sanjati.

U nastavku teksta možete pogledati gdje su i što rade zlatni iz Portugala.

Reprezentacija 2003.