Balaševićeva kći: Vikali su za mnom 'invalidna kalašturo'

Jelena Beba Balašević u svom blogu 'Došla sam biciklom' prisjetila se razdoblja u kojem se oporavljala od prometne nesreće i uvreda koje je tada trpjela. Kći Đorđa Balaševića u nesreći je stradala na zimu 1998. godine. Auto u kojem su bili prevrnuo se na krov, a njoj su tada ispali vratni kralješci iz kralježnice, zbog čega su joj se oduzeli svi udovi. Ona je imala jaku želju da opet bude pokretna i nevjerojatno je kako se uspjela oporaviti. Ipak, kaže da nije tada od svih nailazila na podršku već je bilo i onih koji su je ponižavali i vrijeđali. 

Njezin blog u kojem se prisjetila tih trenutaka donosimo u cijelosti:

Gledala sam jednu od Trumpovih konvencija...

I... Izašao je na scenu momak na štakama... Teško je hodao. Svi prisutni su ustali da ga pozdrave...
Predstavio se kao čovjek koji vodi klub "Jedan posto" ali nisu u pitanju milijarderi kojih je također bilo u toj sali...

U pitanju su ljudi koji su imali jedan posto šanse da se oporave od ozljede koju su doživjeli. Zainteresiralo me posebno jer ja sam eto jedna od njih.

U Americi, on je heroj... On otvara velike sportske događaje, dobiva ovacije i poruke podrške i ohrabrenja, služi kao primjer...

Imao je prometnu nesreću i povredu kralježnice. Nižu od moje... Što u ortopediji znači "lakšu" iako je to vrlo nezahvalno reći jer se radi o jako teškima ozljedama...

Heroj. Ja znam kroz šta je prošao. Mi smo "medicinski fenomeni".

Od svih stvari koje sam htjela biti u životu to sigurno nije bila jedna od njih, ali što je tu je... Iz nekog razloga to je moralo tako. Sa tim sam odavno našla mir.

Ali, gledajući njega kako drži govor i kako ga ljudi poštuju sjetila sam se par slika... Sjetila sam se kako su mi u Zmaj Jovinoj ulici vikali "Nauči da hodaš!"

Sjetila sam se "invalidna kalašturo" "iskompleksirana zbog noge" "kad ćeš na remont?"

Sjetila sam se još dosta ne baš ohrabrujućih stvari za ovih osamnaest godina kako živim drugačije. Ne mislim da trebam biti dočekivana ovacijama zbog svog oporavka. To i nije moj podvig, ja sam samo htjela ozdraviti...

Ali, znam da ima kod nas još slučajeva poput mog. Povrijeđenih, usporenih, kojima je teže, koji nisu krivi ni za što, a bore se da budu ravnopravni dio društva.

Treba ih ohrabriti. Malo je potrebno...