J. Houra: 'Kazališta ne bi bilo da Stonesi nisu došli u Zagreb'

Majka mu je bila učiteljica, a otac mladi liječnik. Jasenko je rođen u Čađavici, blizu Virovitice, onda je obitelj doselila u Zagrebačku Dubravu. U osnovnoj je školi bio solidan đak, prolazio s odličnim uspjehom. Otpor prema autoritetu predavača rodio se tek u gimnaziji. Iako je išao u muzičku školu i svirao melodiku i pomalo udaraljke, gitara mu, iako je stajala na ormaru, nije bila posebno zanimljiva. Zanimala ga je samo lopta. Međutim, u osmom razredu najbolji prijatelj Zok pokazao mu je par akorda. Zok i Jajo sami su napravili gitare i imrovizirali pojačala, a onda se dogodio ključni trenutak:

-Koncert Rolling Stonesa 1976. u Zagrebu, vidio sam ih izbliza, ta fascinacija mi je bila ključna da idemo dalje i da razmišljam da radim band. U sportu smo već bili pretanki, samo najbolji ostaju, a htio si se nečime bavit, mogao si opljačkat sve trafike, ovako smo brem svirali i nismo nekakvo veliko zlo napravili.'

Zok je počeo svirati u grupi Ciferšlus s pjevačem Davorinom Bogovićem, a onda je, vrativši se s mora, predložio Jaji da osnuju novi band s nekim članovima Ciferšlusa. Uzeli su bubnjara Fileša, Ninu Hrasteka, priključio im se Bogović i nastalo je Prljavo kazalište. 

-Prvi važan moment je bio da smo imali Krunu Gorupa, prvog menadžera. Jednog je dana došao u Jugoton i pitao da napravimo single ploču. I to je Škarica blagoslovio da se napravi demo, dali su nam Vedrana Božića. To je bilo to , ulaženje u diskografiju, poslije toga su nam odobrili još jedan single, otišao je Zok, došao Marijan Brkić.'

Foto: Jure Ilić

1979. Kazalište objavljuje prvi album nazvan 'Prljavo kazalište', koji Houra i danas proglašava briljantnim za ono vrijeme. Ipak, tekstovi i općenito punk stil pjesama nisu se baš svidjeli ondašnjim političkim strukturama, pa su ih mediji uglavnom bojkotirali.

-To je nas strašno zabavljalo, bila je takva generacija ne znaš tko će šta napravit, a mi smo imali uzore u Buldožeru. Istina je da je Kazalište imalo tu opasnost kad je izlazilo van, ne znaš tko se koga više boji, te napetosti. Dugo godina je to ostalo,  kad idemo prema bini ne znaš šta će se tu dogodit, osjećaš tu napetost i opasnost i naboj čudan, to je ostalo od tih dana jer smo mi rock shvaćali kao mora bit sudar i nema razlike između publike i banda, to je jedna te ista stvar, to je to.'

NASTAVLJA SE...