Andrija Balić s Di Nataleom: Nisam se usudio tražiti br. 10

Želim se što prije prilagoditi, a jezik je tu jako važan. Iako je u svlačionici puno nas stranaca koji između sebe pričamo na svojim jezicima ili na engleskom, službeni je jezik talijanski i svi ga moramo naučiti. Nogometne izraze brzo sam savladao, no želim što prije naučiti talijanski kako bih mogao normalno komunicirati. Na sreću, Stipe Perica je tu da mi pomogne, rekao je Andrija Balić (18).

Bivši hajdukovac prezadovoljan je novim klubom Udineseom iako još čeka da mu trener Stefano Colantuono podari prve minute u crno-bijelom dresu.

- Kad sam dolazio u Udinese, bio sam svjestan da im je u prvom planu borba za ostanak te da će uglavnom igrati stariji i iskusniji. Strpljivo čekam priliku, marljivo treniram, učim i vrijeme koristim za prilagodbu koja baš i nije lagana - priznaje Andrija.

A kako bi i bila kad je jedva punoljetan stigao u svlačionicu u kojoj ga je dočekao kapetan Antonio Di Natale, legenda Udinesea i talijanskog nogometa. Di Natale je debitirao za Empoli prije nego što je Andrija rođen.

Imamo 12 fizioterapeuta

- Malo je to neobično, ali mi je s druge strane i drago da imam priliku učiti od takvog igrača. Žao mi je što još ne govorim talijanski tako dobro da mogu s njim više komunicirati. No i ovako mi puno pomaže, podržava me, kao i ostali iskusniji suigrači. Jako je pozitivan, pravi kapetan, hrabri nas, potiče - otkriva nam Balić, koji je zbog Di Natalea i zadržao svoj stari broj 99.

- Deset je moj omiljeni broj, ali tko bi se usudio i "desetku" u novom klubu, pogotovo kad je nosi klupska legenda poput Di Natalea. Zato sam odlučio zadržati svoj stari broj 99 koji mi je donio toliko lijepih stvari u Hajduku - nasmijao se Balić, kojeg je iznenadila taktička obučenost njegovih novih suigrača.

- Igrački gledano, između HNL-a i Serie A nije baš toliko velika razlika. Ono što me fasciniralo taktička je obučenost. U Italiji je baš svaki igrač taktički savršen, nema šanse da netko ispadne iz sustava... Ogromna je razlika u uvjetima i u organizaciji kluba, broju trenera i svih koji brinu o nama. Dovoljno je reći da s prvom momčadi radi 12 fizioterapeuta - rekao nam je Balić, oduševljen novom sredionom.

- Tu sam svega mjesec dana, a već sam imao priliku igrati protiv Milana na kultom San Siru - ponizan je Andrija, koji je za sada bio pošteđen uobičajenih zadataka i inicijacije koju u svim većim klubovima moraju proći mladi igrači.

Završiti srednju školu

- Dosta nas je novih u svlačionici, tako da je samo jedan od suigrača prošao inicijaciju. Već sam se pripremio, očekivao sam da ću morati pjevati, ali na sreću, nakon njegovog plesa, nas su ostale zaboravili. Iako sam najmlađi, nemam ni uobičajenih zadataka poput nošenja vode, torbi... Tek sam stigao, još mi ni ime svi ne znaju izgovoriti pa me zovu "Balić" ili "Andrej".

Unajmio je stan kod stadiona i upisao tečaj talijanskog jezika.

- Privremeno sam napustio školu, ali čim završi prvenstvo, vraćam se u Split završiti četvrti razred srednje škole i maturirati - zaključio je Andrija Balić.