Grčka ljepotica iz Podravke: Ćevape obožavam, Jadran ne...

Nju na parketu jednostavno ne možete ne vidjeti, uočiti. Sve i da se trudite. Što zbog igračke kvalitete s kojom se odmah nametnula kao vođa Podravkinih napada, što zbog upečatljive, zapravo, rukometno unikatne bujne kovrčave kose. K tome, specifične boje.

- Kovrče ne mijenjam!

Pokretanje videa...

01:25

Odmah nam je do znanja dala, službeno, Lamprini Tsakalou (26). Tako joj, naime, piše u rodnom listu. Neslužbeno, za prijatelje i obitelj, je Labrina. Nama je dužnost biti službeni, stoga... Reći ćemo da je simpatična Lamprini ovoljetno Podravkino pojačanje, koje može - sve. I lijevo i desno iako je primarno na sredini napada, baš kao što čini i središnji stup obrane. Jednostavno, pun rukometni paket od kojeg je Podravka puno profitirala i, štoviše, tek bi trebala.

- Mogle smo bolje u Ligi prvakinja. U Metzu smo prerano odustale (izgubile 26-40). OK, znale smo brzo da nećemo pobijediti, ali važno je bilo boriti se do kraja utakmice. Protiv FTC-a dugo smo vodile i u času smo se našle u zaostatku od 7 golova zbog dekoncentracije, pa onda i ovaj minimialan poraz kod kuće.

Da, realnost kaže će teško sada Koprivničanke u drugi krug gdke je Lamprini prošle godine igrala s Krimom. Rođena je u Grčkoj, u selu Peta nadomak grada Arte, vuče afričke korijene, baka je iz Demokratske Republike Kongo (po njoj i dobila ime), obožava arhitekturu i sve što ima veze uz iscrtavanje makar se u zadnji trenutak umjesto fakulteta arhitekture odlučila za onaj kineziološki. U budućnosti? Htjela bi se baviti sportskom psihologijom.

Tri brata također su sportaši, kao i roditelji. Obožava atenski AEK, navija za Barcelonu, a u NBA-u LeBrona Jamesa i, gle čuda, Giannisa Antetokounmpa. Iako je u Grčkoj u vrijeme Olimpijskih igara rukomet dobio na popularnosti, i dalje je podosta drugih sportova ispred. Odakle onda uopće u rukometu?

- Jednostavno se dogodilo. Postojao je jedan dobar klub u mom rodnom mjestu i trener me gledao dok sam igrala za školu, pa me pitao da se pridružim. Morala sam odlučiti između atletike i rukometa.

U atletici njezine su discipline bile 800 metara i 1000 metara, ali i - skok u dalj.

- Bila sam vrlo uspješna, zapravo. Uvijek sam se natjecala sa starijim curama. Imam dosta zlatnih medalja i pehara, no u gradu nije jednostavno bilo uvjeta da se nastavim baviti atletikom.

Atletika je možda izgubila, ali, evo, dobio je rukomet. Iz Grčke je otišla prije dvije godine, iz Atene u - Ljubljanu, u Krim. Sada u još manji grad. Sreća pa onaj (naj)veći nije daleko.

- Bila sam u Zagrebu, ali nemam previše slobodnog vremena. Moj je prvi dojam bio vrlo dobar i veselim se Božiću jer svi su mi rekli da je zbilja čudesno. Skoknula sam i do Jadrana, ali samo sjevernog. Čula sam da je južnije još bolje, no ja sam odrasla u Grčkoj i ne mogu se vaše plaže i more uspoređivati s grčkima.

Hm, valjda ovo neće čitati turisti koji kane nagodinu na Jadran. Ali, OK, svatko, logično, voli svoje. No, volite li onda barem hranu?

- Ćevapi su mi najdraže jelo, definitivno.

Kao što je hrvatski jezik definitivno zahtjevan za naučiti.

- Cure mi pomažu kada treba, no u pravilu razumijem većinu onoga što trener govori. Naravno, to su sportske fraze, no van dvorane puno je teže. Kada su važne utakmice i želim biti 100 posto sigurna da sam razumjela, pomognu mi Tjaša Stanko i Elena Georgijevska.

A što Lamprini radi kada nema obaveza?

- Gledam filmove, serije i jednostavno šećem. Uh, i Instagram. Puno Instagrama, ha,ha.

Moto joj je (i prva tetovaža) "ciljaj na mjesec, ako i promašiš, završit ćeš među zvijezdama". Jesu li u planu novi? Ukrasi tijela.

- Imam sedam tetovaža, ali nisu velike. Ne znam još što će biti sa sljedećom, ali ako je i napravim, neće biti previše vidljiva na van.

Valjda ne misli skoro praviti nove zahvate na svojoj unikatnoj frizuri?

- To je moja afrička krv na koju sam ponosna. Na utakmicama kosu vežem u rep. Boja? Pa variram, sada nosim nekakvu s narančastim tonom, ali planiram se vratiti u plavo.