Lovren: U starom Yugu bježali smo od ubojica, bilo je strašno

Kad vidim što se događa u ovoj izbjegličkoj krizi, sjetim se svega što smo prošli moja obitelj i ja, onog osjećaja kad te netko ne želi u svojoj državi, rekao je Dejan Lovren u dokumentarnom filmu prikazanom sinoć na Liverpoolovu TV kanalu.

Potaknut izbjegličkom krizom koja potresa Europu, pristao je ispričati detalje koje pamti iz svog, ratnog djetinjstva.

- Rekao bih da smo moja obitelj i ja imali sreće. Moj djed radio je u Njemačkoj i imao je papire, pa smo svi mi mogli doći kod njega. Da nismo, ne znam što bismo... Tko zna, možda bismo i ja i moji roditelji danas bili pod zemljom. Da, i to je moguće - uvjeren je Lovren.

Rođen u srpnju 1989., Dejan je u ratno vrijeme bio premalen da bi se sjećao previše detalja, imao je tri godine kad su se u ujakovu Yugu prebacili iz sela Kraljeva Sutjeska u Zenicu.

- Zenica je više nastradala jer je veći grad, ali najstrašnije stvari događale su se na selima. Brat moga tetka ubijen je ispred njegove kuće, zaklali su ga nožem. Nikad o tome nisam razgovarao s tetkom, nisam se usudio pitati ga o tome - povjerio se Lovren.

Nakon jednog bombardiranja, kad je zajedno s njim strahovala u podrumu, Dejanova majka odvela je obitelj u Njemačku.

- Taj rat se samo odjedanput dogodio. Preko noći. Ratuju tri strane, a svatko je protiv svakoga. Sjećam se da sam, kad bih čuo zvuk sirena, mislio da će taj čas bomba pasti na nas, da će se nešto grozno dogoditi... - sjeća se Dejan.

U Njemačkoj je sa šest godina počeo i igrati nogomet, još čuva fotografije s Lizarazuom i Matthaüsom, a kad je imao deset, Nijemci su zamolili obitelj Lovren da napusti državu. Otišli su u Karlovac.

- U početku su mi se druga djeca rugala zbog njemačkog naglaska, ali zato sam na nogometnom terenu bio glavni - kazao je Lovren.

Roditelji su se mučili kako platiti račune, jedanput su čak i prodali njegove klizaljke za par stotina kuna da bi preživjeli do sljedeće plaće... A njega je zanimao samo nogomet. Kad mu je bilo 14, na vlastitu je inicijativu otišao u Dinamo. I ostao. Danas je zvijezda Liverpoola, ali pamti teške dane.

- Ne znam hoće li moja djeca ikad razumijeti što sam ja sve prošao, oni žive u potpuno drukčijem svijetu. Ponekad, kad me kćer traži da joj kupim igračku, kažem: ‘Nemam novca’. Zašto? Zato što djeca moraju razumijeti da ništa u životu ne dolazi lako. Jednostavno mora shvatiti da joj nije potrebno 20 igračaka, da može biti jednako sretna i s jednom ili dvije - rekao je Lovren.

Sve što je on proživio, danas proživljavaju izbjeglice koje su preplavile zapadnu Europu.

- Ne mogu ni zamisliti osjećaj da danas, kao otac, moram uzeti djecu i pobjeći iz svog doma. I pritom strahovati za život... Baš zato treba pružiti ruku izbjeglicama koje dolaze, i ti ljudi zaslužuju da žive u miru i slobodi - kaže Dejan.