Oni su ponos Slavonije: Mladi par spojila ljubav prema sportu

NK Osijek primjer je da se u Slavoniji nešto lijepo i uspješno događa po pitanju sporta. Istočniji krajevi Lijepe naše ne proizvode pozamašan broj pozitivnih sportskih priča i uglavnom se razgovara o teškim temama.

Nikako da se uhvati pozitivan zamah i krene u stvaranje ugodnije sportske budućnosti. Nije da nema ljudi za to, kao i u svakom kraju, Slavonci također imaju svoje ljude budućnosti, samo im je potrebna prilika za dokazivanje.

Dogodila se ljubav i to u - dvorani

Jedan takav par mladi su košarkaš Dino Peraica (25) te njegova djevojka, odbojkašica Ivana Čolak (21). Vinkovčanin i Vukovarka sportom se bave od malih nogu, a paralelno s njim uspijevaju studirati.

Dino, koji danas igra u Italiji, u lipnju bi trebao diplomirati na Odjelu za izobrazbu trenera u Zagrebu, dok je Ivana ove sezone stavila odbojku na pauzu kako bi se maksimalno posvetila studiranju medicine Osijeku te znanstvenom radu.

- Ovo je prva sezona u kojoj nisam potpisala ugovor s nekim, iako su me tražili gotovo svi hrvatski klubovi. Posvetila sam se znanstvenom radu uz svoj studij, nisam napustila odbojku u potpunosti jer nastupam za Sveučilišnu reprezentaciju svog fakulteta u Osijeku - započinje mlada Vukovarka.

Mogla je završiti na američkom koledžu, nudili su joj se i švicarski klubovi, ali njoj je imperativ - medicina.

- Odbijala sam sve ponude koje su tražile isključivo posvećivanje odbojci. Neke sportske ponude ne uključuju medicinske studije i stoga se moj izbor temeljio samo na klubovima u blizini fakulteta.

U kadetskim i juniorskim danima Ivana je nastupala za Hrvatsku, a igrala je i za ŽOK Vukovar u njegovim slavnim danima 2010. kada je taj klub igrao u finalu Kupa te se borio za naslov državnog prvaka. Svog Dinu upoznala je prije tri godine i to baš - na parketu!

- Ona je igrala za ŽOK Vukovar, a ja za košarkaški klub. Oba kluba dijelili su istu dvoranu, a termini su bili odmah jedan poslije drugog. Tu je sve počelo, ja sam joj se prvi javio - uključio se Dino.

Dino je rasturao u drugoj ligi pa otišao iz Vukovara u Italiju

Peraica igra za talijanski Vigor Matelica u C Ligi. To je regionalna košarkaška liga jer su u Italiji A1 i A2 liga profesionalne jedinstvene lige. Poslije toga ide B u kojoj igraju samo Talijani, a u C priliku dobivaju i stranci.

Tamo je završio nakon što je u našoj A2 ligi u prosjeku postizao po 30 poena, dok je u jednoj zabio 51 igrajući za KK Vukovar protiv svojih Vinkovaca.

- Poslije te utakmice izašao je tekst o meni na jednoj poznatoj košarkaškoj stranici gdje menadžeri prate igrače i nekoliko dana poslije kontaktirao me moj sadašnji menadžer Marco Calise. Pitao me jesam li zainteresiran za igranje izvan Hrvatske i uskoro mi je stigla i službena potvrda. Njima je hitno trebali pojačanje, a ja sam imao doslovno dva dana za odluku! Osjetio sam da je to moja velika šansa i otišao sam se tamo okušati - prepričava nam Dino svoj transfer koji se dogodio početkom 2017. godine.

Za razliku od domaćih, tamošnji uvjeti su na visokoj razini.

- Prezadovoljan sam svime. Imamo dvoranu i teretanu cijeli dan na raspolaganju, kondicijskog trenera te nutricionista što u Hrvatskoj imate samo u nekim klubovima A1 lige. Ovdje je profesionalnost na većem nivou i pazi se na svaki detalj za razliku od Hrvatske - kaže nam Dino.

Oni su dokaz da se ustrajnost i rad uvijek isplate

Veliki je fanatik treninga i zna da uspjeh ne dolazi sam od sebe. Uostalom, ne bi iz Vukovara 'skočio' u Italiju da nema izrazite radne navike uz postojeći talent.

- Treniram po 6-8 sati dnevno i znam da će mi rad donijeti rezultate. Ovdje imam mogućnosti za napredovati i liga je zbog kvalitete idealna 'odskočna daska' za neku veću priliku. Iako sam novi ovdje, imao sam nekoliko dobrih utakmica i polako se namećem. No, na meni je da radim svaki dan - zaključuje Peraica.

Ovaj mladi par lijep je primjer kako mladi mogu raditi na svojim ambicijama pravilno i postepeno te doći do opipljivih rezultata. Jedno su drugom podrška, pa dok su oboje igrali u slavonskim klubovima, redovno su si posjećivali utakmice. 

Danas ih je pak razdvojila velika udaljenost, no na to su navikli zbog konstantnih sportskih i životnih obveza. Uspjeh je ono na što zajednički ciljaju i doista su čist primjer kako Slavonija ima što kvalitetno ponuditi Hrvatskoj.